Put kojim se rjeđe ide
Pred gledateljima je naslov koji koketira s magičnim realizmom. Pritom, svakom nudi mogućnost da ga doživi potpuno drugačije, ne samo u osjećaju, već i u percipiranju priče koju donosi. Možemo to pisati ovako: Film je to koji vas primi za ruku i vodi na putovanje brdskim krajem. Ne znate što vas čeka, prevladavaju strah i određena anksioznost kako ova priča uopće završava, a na trenutke ste umorni te jednostavno želite odustati od puta. No u konačnici put vrijedi. Kao i pogledati film do kraja.
Ujedno, riječ je o naslovu prožetom simbolizmom. Kroz Teresine vizije demonskih figura film vizualizira potisnutu traumu i unutarnji glas savjesti koji protagonisticu proganja dok se pokušava uklopiti u novu zajednicu. Ovi motivi funkcioniraju kao alegorije krivnje i straha, ali i potrage za slobodom te želje za pripadanjem. Naslov filma, posuđen iz zbirke priča Marka Pogačara na prvu bi mogao odbiti, no film je u konačnici lišen propagande. Kaže se Vrag je u detaljima, no u ovom je slučaju Bog u detaljima, odnosno religijska pitanja nisu okosnica radnje. Bez obzira vjerujete li ili ne, film pruža jasan odgovor da velik dio toga ovisi o nama i našoj želji da dođe do određene promjene. Baš kao što je to bilo u Teresinom slučaju.
Sasvim je izvjesno kako ovo nije film za široke mase, ali je lijep podsjetnik što naša kinematografija može ponuditi. Riječ je o djelu koje ne pokušava podilaziti očekivanjima većine, nego se hrabro prepušta vlastitom ritmu, atmosferi i emociji. Film doista ostavlja trag, onaj tihi, ali postojani, koji pokazuje da i dalje imamo kreativnu snagu, autentične glasove i sposobnost stvaranja djela vrijednih pažnje na međunarodnoj razini.
