

Oskarovac Asghar Farhadi za Journal: O različitim perspektivama i likovima koje nije lako osuditi

Javljaju mi da smo dobili intervju s Asgharom Farhadijem. Imam tremu, iako će razgovor biti tek za 24 sata. Valjda je to ona posebna vrsta treme koja se pojavi… Baš kada ne treba. Što uopće može stati u pet minuta razgovora?
U njegovim filmovima mi je oduvijek bila pomalo intrigantna ta ideja da gotovo nikada nema potpuno nevinog ni potpuno krivog čovjeka. Njegovi likovi kao da stalno izmiču potrebi da ih smjestimo na jednu ili drugu stranu. Čak i kada nam se učini da znamo tko je pogriješio, priča se pomakne, otkrije nam nešto što prije nismo znali i natjera nas da isti događaj pogledamo drugim očima.
Rekla bih da je upravo perspektiva ono što Farhadi najupornije ispituje.
Ne mijenja se nužno ono što se dogodilo. Problem se pojavljuje u našem razumijevanju postupka. Ista rečenica može biti uvreda, laž, čin zaštite ili očajnički pokušaj da se sačuva nešto što nam je važno – ovisno o tome tko je izgovara i tko je sluša. Njegovi filmovi zbog toga rijetko završavaju jasnim odgovorom. To mi je možda i najuzbudljivije kod njegovih filmova.
Farhadi ne traži od nas da njegove likove opravdamo. Samo nam oduzima luksuz da ih lako osudimo. Od Razvoda, koji mu je donio Oscara, preko Trgovca, do Svi znaju i drugih filmova koji su prikazivani i nagrađivani na najvažnijim svjetskim festivalima, taj interes za čovjeka koji se nalazi u moralno neugodnoj situaciji ostaje jedna od prepoznatljivih niti njegova rada.
Ove godine Asghar Farhadi vraća se na Sarajevo Film Festival osam godina nakon što je prvi put bio njegov gost, tada kao predsjednik žirija Natjecateljskog programa – igrani film. U međuvremenu je njegov opus nastavio osvajati svjetsku publiku i kritiku, a sada se u Sarajevu predstavlja kroz retrospektivu u okviru programa Tribute To. Bit će mu dodijeljeno Počasno Srce Sarajeva za izniman doprinos filmskoj umjetnosti.
24 sata je prošlo, intervju počinje, vrijeme otkucava.
Vaši filmovi često ostavljaju prostor za nekoliko mogućih verzija istine. Što vas kao redatelja toliko privlači neizvjesnosti i različitim perspektivama?
To proizlazi iz stvarnog života, jer je i u stvarnosti tako. Sve ovisi o tome gdje stojite. Ako neki događaj promatrate s jedne strane, vaš će sud biti drugačiji nego kada mu pristupite iz potpuno druge perspektive. To je moje polazište. Trudim se svakom liku dati dovoljno vremena, prostora i emocionalnog prostora da se obrani, iznese svoju stranu priče i pokaže drugačiji aspekt iste krize.
Što vas privlači kod likova čiji se postupci mogu razumjeti na različite načine, a gotovo nikada ih nije moguće jednostavno svrstati u kategorije ispravnog i pogrešnog?
Mislim da nijednu odluku, nijedan postupak ne možemo promatrati kao nešto potpuno crno ili bijelo. Ako nekom ponašanju ili odluci pristupite dublje i otkrijete različite slojeve, shvatite da nije lako povući jasnu granicu i reći: ovo je dobro, a ovo loše. Tako je i u stvarnom životu. Mislim da nesvjesno pokušavam biti negdje između, u toj sivoj zoni karaktera.
Kada govorimo o stvaranju likova, što biste iz svog iskustva savjetovali mladim autorima koji tek uče kako ih graditi?
Ne bih to nazvao savjetom, ali mogu podijeliti svoje iskustvo. Kada pišete lik za koji osjećate da vam je poznat, da dolazi iz vaše obitelji, djetinjstva ili kruga prijatelja, rezultat će biti mnogo življi. Uvijek im kažem: pokušajte pronaći lik koji postoji oko vas u stvarnom životu i raditi na takvom karakteru. Nemojte odmah posezati za likom koji vam je potpuno stran i udaljen.
Vaši filmovi imaju vrlo specifičan način pripovijedanja. Nisu komercijalni u klasičnom smislu, ali su istovremeno veoma pristupačni publici. Kako uspijevate napraviti taj balans?
Ne znam, jer sebe ne mogu promatrati izvana dok radim. Ali kada gledate moj film, trudim se da imate osjećaj da gledate život. Da nema redatelja, da nema scenarista, već da jednostavno gledate stvarni život.
Nakon što ste već bili dio Sarajevo Film Festivala, sada mu se vraćate s retrospektivom. Čemu se najviše radujete?
Trudit ću se pogledati što više filmova. Jedan film koji je bio prikazan u Cannesu nisam stigao pogledati, a u njemu glumi Javier Bardem, tako da ga želim pogledati ovdje. Festival ima vrlo dobar program. Gledao sam filmove koji su ovdje prikazivani i zaista postoji velik broj dobrih ostvarenja. Ako dođete ovdje i ostanete od početka do kraja festivala, možete pogledati mnogo kvalitetnih, aktualnih filmova. Imaju vrlo dobre uvjete za projekcije, dobru publiku, a program je iznenađujući.
Kao netko tko ima iskustva s velikom industrijom, zašto mislite da je za lokalnu zajednicu toliko važno da ima festival poput Sarajevo Film Festivala?
Iz moje perspektive kao redatelja, vrlo mi je važan dolazak. To je velika prilika da upoznam ovu kulturu i ove ljude. Bez festivala možda nikada ne bih došao u Sarajevo i imao priliku upoznati ih. A za ovakav festival, koji je vrlo važan i u svjetskim okvirima, posebno je značajno to što mladim ljudima u Sarajevu omogućava da najbolje filmove godine gledaju na velikom platnu. Oni ih mogu gledati i na telefonu, naravno, ali ovdje ih gledaju zajedno s tisućama drugih ljudi. To je velika prilika.
*Tekst je preuzet s portala Journal.rs
Foto: Profimedia




