Novo glazbeno lice s velikom energijom – Lima Len je otvorio Doru i osvojio publiku. Razgovarali smo

Kad se nedavno prvi put popeo na pozornicu Dore, mnogi su se pitali tko je ‘veseli narančasti reper’ koji je dobio čast otvoriti ovogodišnje izdanje Dore. Samo nekoliko trenutaka kasnije, ime Lima Len već je kružilo po društvenim mrežama, a pjesma Raketa se zavukla u uši gledatelja dijem zemlje. Dora je posljednjih godina postala poznata kao mjesto na kojem je moguće otkriti nova glazbena imena naše scene, a jedno od njih je upravo Lima Len. Kao jedno od svježih lica na sceni, Dora mu nije donijela samo veliko televizijsko iskustvo, nego i novu publiku koja je u njegovoj energiji prepoznala nešto autentično.

Nakon što su se slegli dojmovi od Dore, Lima Len nam je u razgovoru otkrio kako je izgledalo tih deset dana iza kulisa, kako je nastala Raketa, i zašto je, unatoč sumnjama, glazba oduvijek bila njegov jedini pravi put.

• Dora ti je prvi put donijela veliko televizijsko iskustvo – kako ti je izgledalo tih nekoliko dana iznutra, iza pozornice?

Dora mi je ajmo reći prvo iskustvo takve vrste, 10 dana turbulencije, svega pomalo od stresa do sreće, bilo mi je jako lijepo, jako puno novih ljudi sam upoznao i puno ljudi se upoznalo s mojom muzikom što mi se baš svidjelo i bilo mi je drago da mogu biti dio takvog nečeg, sve u svemu jako cool iskustvo.

•  Otvorio si Doru, kako je to iskustvo izgledalo? Je li bilo treme?

Otvorenje Dore je bilo baš ludo. Sve prvi radiš od početka, kamermani se prvi put ove godine susreću sa svime, tonci, mi izvođači, i to je bilo onako baš šareno, ali sve je bilo top. Mogu slobodno reći da je organizacija bila super. Treme je bilo iskreno oko 30 sekundi pred ulazak na pozornicu jer ipak ide live i prvi sam pa ono, moram dobru introdukciju napraviti, osjeća se odgovornost.

• Kako je nastajala pjesma s kojom si se predstavio na Dori – jesi li odmah znao da je to ‘ta’?

Pjesma Raketa je nastajala skroz spontano, čak oko godinu dana prije Dore. Nismo odmah znali da je za Doru, bila je skroz samo kao nova pjesma za mene, poslije kad sam odlučio da idem na Doru ona je bila nekako najidealnija i nju najbolje mogu iznijet.

• Vratimo se malo na početak, kako si se uopće počeo baviti glazbom? Jesi li se ikad dvoumio da je to put kojim trebaš ići?

Hmm na početak… početak je jedan 2002. kada je moj brat bio reper pa sam ja samo htio biti kao stariji brat, krenuo pisati pjesme, a onda kroz godine sam se u svemu nalazio, no ipak sam htio tu scenu oduvijek. I eto 2010. se negdje kreće rađati moja želja za time puno više. Otprilike 2011. sam krenuo snimati prve pjesme, a kasnije je to postalo zvaničnije i s godinama mogu slobodno reći da sam to stavio na neku stranu kao hobi, dok 2022. nisam odlučio da ako mogu razni ljudi koji, da ne kažem manje znaju od mene, onda mogu i ja. Dovoljno sam siguran bio u sebe da ipak mogu probati od ovoga napraviti nešto malo veće. Tako smo moj producent Damir i ja krenuli u pohode. Dvoumio sam se puno puta sigurno, ali nekako sam uvijek to živio i svakako bilo nešto od toga ili ne, ja ću i dalje to raditi.

• Osim što izvođači imaju priliku predstavljati svoju zemlju na Eurosongu, Dora je i odlična promocija za nekog novog na sceni. Imaš li osjećaj da ti je Dora donijela novu publiku koja te prije možda ne bi otkrila?

Dora je odlična platforma za promociju to se slažem, čak smatram da na Doru treba dovest sebe, svoj vajb, svoju energiju i onda ako time kupiš publiku znači da si nešto napravio, treba ostat svoj. Dovela mi je puno novih ljudi, to sigurno – i još donosi tako da zahvalan sam na svemu!

• Kako bi danas, nekome tko te prvi put sluša, u jednoj rečenici opisao Limu Lena?

U jednoj rečenici bi opisao to kao veseli narančasti reper!

• I za kraj, možemo li uskoro očekivati novi singl ili čak veći projekt? Gdje se vidiš u ostatku ove godine?

Možete očekivati par projekata, ali gdje se vidim u ostatku godine neću otkrivati. Možda tek kad se vidim na tom mjestu kažem ‘ee ovo sam htio’ (smijeh).

Zahvaljujemo restoranu Cynic na ustupanju lokacije za snimanje.

Foto: Martina Movrić