Svadba kojoj žele prisustvovati mnogi Hrvati obara rekorde! Iza nje stoji Igor Šeregi, razgovarali smo

Film Svadba još nije ni krenuo u redovnu kinodistribuciju, a već je ispisao novu stranicu hrvatske kinematografije. S impresivne 41.263 prodane ulaznice, ostvario je najveću pretprodaju u povijesti filmova prikazanih u hrvatskim kinima. Svečana premijera filma zakazana je za 20. siječnja, a sve dvorane CineStar Branimir Mingle Malla već su u potpunosti rasprodane.

Istoga dana započinje i redovna kinodistribucija, a s obzirom na izniman interes publike, jasno je da je Svadba već sada postavila nove standarde i redefinirala rekorde domaće kino-distribucije. Bio je to sjajan povod da naš sugovornik postane Igor Šeregi, redatelj ovog ostvarenja. Domaća javnost upoznala ga je kroz filmsku uspješnicu ZG80 te serije Tko te šiša i Mrkomir Prvi.

U razgovoru smo se dotakli se nastanka i montaže filma Svadba, važnosti testne publike i hrabrosti u komediji, ali i šireg pitanja satire, uvrede i granica političke korektnosti. Govorio je o rijetko obrađivanim balkanskim odnosima u žanru komedije, radu s glumcima i ekipom na setu, rizicima humora koji želi biti stvarno smiješan te potrebi da se ponovno naučimo smijati sami sebi. Razgovor smo zaokružili pogledom u budućnost: novim serijama, planovima za Svadbu 2 i osobnoj želji da jednog dana snimi film o Bijelom dugmetu.

• Svojevremeno si svoj filmski stil opisao kao: Ja sam Igor Šeregi i režiram komedije. Stojiš li i danas iza tog opisa ili bi mu sada nešto dodao?

Danas bi nadodao da sam Igor Šeregi i režiram komedije i sve ostale žanrove te sve formate jer imam kredit za stan. Šalim se, ali doista sam se već okušao i u drugim žanrovima i veselim se što budućnost donosi.

• Komedija često izgleda lagano, ali privid vara. Koji ti je bio najveći izazov u tome da humor ostane precizan, a da ne sklizne u karikaturu ili banalnost?

Imao sam vrlo oštre saveznike i iza i ispred kamere s kojima sam detaljno prelazio scenarij (više puta), a i tvrde kritičare u montaži. O čemu govorim. Produkcija je u fazi montaže organizirala par prikazivanja za testnu publiku u kinu, koja se sastojala od ljudi izvan branše. Oni su na kraju ispunjavali detaljni upitnik i puno nam pomogli.

• Film se vrlo otvoreno igra odnosima Hrvatske i Srbije. Jesi li se u nekom trenutku pitao gdje je granica između satire i potencijalne uvrede?

Mislim da je satira bez uvrede za nekoga promašena. U ovom filmu mislim da je uvreda dovoljno sa svih strana.

• Netko bi mogao reći da su svadbe, obiteljski kaos i odnosi Hrvatska–Srbija već viđene teme. Što bi im odgovorio, odnosno zašto Svadba nije samo još jedna varijacija na poznato?

Pa iskreno često čujem to pitanje, ali ja evo nisam vidio neku komediju o odnosu Hrvata i Srba. Možda su to bile neke drame ili ratni filmovi, ali ne sjećam se da je to bilo uspješno. Ako smatrate da je Kako je počeo rat na mom otoku film o odnosu Hrvata i Srba, to mogu razumjeti, ali i on je snimljen prije 30 godina. Čini mi se da bi kod nas bilo izlizano snimiti film o odnosu sjever – jug Hrvatske. A i neku komornu atmosfersku dramu u kojoj se ništa ne događa. To bi rekao da smo poprilično izlizali.

• Postoji li scena u filmu za koju si tijekom snimanja pomislio: Ovo je ili genijalno ili će nas koštati glave?

Postoji scena u kojoj imamo repanje Teškog života (Denis Murić) i Mladog Gangstera (Marko Miljković) koje me je bilo jako strah. Kad sam recimo dok smo spremali film vidio lik nekog repera u Squid Gameu (druga sezona), postalo me je jako strah. To je izgledalo užasno. Međutim, kada smo snimali tu scenu postalo je jednostavno. Ne samo jer su reperi genijalni zbog muzike (Nikola Batelić, Stjepan Tribuson), nego i stavljamo u scenu sa starijim likovima kojima je njihov nastup grozan. I tu sam skužio da smo se obranili.

• Je li te u postprodukciji više boljelo rezati smiješne scene ili ih ostaviti predugima pa riskirati da izgube udarac?

Užasan mi je problem bio u montaži skraćivati film. On je skraćen za nekih pola sata. Međutim čak i u ovoj finalnoj verziji (90 min) sam žalostan da nemamo osam paralelnih ekrana da publika može vidjeti reakcije svih glumaca u krupnom u svakom momentu. To mi je iskreno bilo najteže, stvarno su svi fenomenalni.

• Postoji li rizik da se publika zasiti balkanskih obiteljskih priča ili su one zapravo neiscrpan izvor jer se društvo mijenja, ali obrasci ostaju isti?

Mislim da smo tek zagrebli temu balkanskih odnosa, barem u komediji. Netko pametniji od mene sigurno će to obraditi i kroz neku dramu, triler ili horor. Za mene je svakako neiscrpan, ali shvaćam i da netko voli raditi lokalne priče i da ga ovo ne zanima.

• Misliš li da se danas u regiji lakše smijemo sami sebi nego prije deset ili dvadeset godina, ili je humor i dalje minsko polje?

Mislim da se nažalost sve rjeđe smijemo i to mi je tužno. Prvo se moramo naučiti smijati sebi. Nekako mi se čini da smo se prije 10 godina više smijali, nadam se da sam u krivu. Svi smo jako uvredljivi i sve nas smeta. Nadam se da će mladi to promijeniti.

• Kao što si spomenuo danas se čini da se svi lako uvrijede. Misliš li da komedija mora biti politički korektna ili se smijeh i dalje smije malo riskirati?

Komedija uvijek mora riskirati! Barem ako misli biti smiješna. Bože me sačuvaj komedija u kojima svi moraju ispasti pametni i politički korektni.

• Ako se publika smije, ali se pritom i malo neugodno prepoznaje je li to za tebe idealan ishod komedije?

Odlično pitanje i mislim da bi to bio najbolji ishod filma Svadba. Da se prepoznamo u nekim likovima i nasmijemo sami sebe. Evo recimo, ja sam sigurno danju Budimir, ali sam noću svakako Težak Život.

• Povedi nas malo iza kulisa. Kako balansiraš između preciznog režijskog plana i spontanosti improvizacije, a koliko prostora daješ glumcima da pronađu humor i autentičnost u scenama, a koliko držiš čvrsto kontrolu nad pričom?

Imam odličnu ekipu, rekao bi možda najbolju u Hrvatskoj, iza kamere. I tu stvarno vladamo zanatom i malo nas toga može iznenaditi. Kad ste sigurni da se sve može snimiti i što je najbitnije – u zadanom vremenu, to otvara prostor za igranje. Smatram da nisam najpametniji na svijetu, pa ni na setu. Slušam prijedloge glumaca, kamere, produkcije i pokušam ih isprobati. Neki put prijedlozi budu genijalni, neki put ne. Oko dijaloga se često oslanjam na glumce jer želim tu vrstu autentičnosti. Tu je možda jedini problem kad bi glumac rekao nešto što mu je prirodno izreći privatno, ali nije u duhu lika.

• Što je za tebe općenito tajna dobre komedije: dijalog, gluma, situacija… ili nešto što je nemoguće naučiti?

Dobra komedija je kad u tri rečenice prepričate radnju filma na kavi sa grupom prijatelja i oni se nasmiju. Tu onda znate da imate nešto. Onda prepričate još jednom u nekoj grupi koja vas ne poznaje baš predobro. I na kraju ispričate roditeljima. Ako su se sve tri grupe većinski nasmijale, počnite pisati scenarij.

• A sad nakon osobnog iskustva, koja je tajna dobre svadbe?

Tajna dobre svadbe su veseli gosti, dobar bend i vrhunski DJ. Sve ostalo je stvar osobnog ukusa.

• Nakon Svadbe, što je pred tobom? Na kojim projektima radiš?

Trenutačno pišem dvije serije koje izlaze na natječaj HRT-a, a i dovršavam scenarij za Svadbu 2. Rezultati pretprodaje karata su fenomenalni i mislim da bi bilo šteta da što brže ne nastavimo ovu priču jer ona zapravo ni po radnji nije završila.

• Za kraj, priznaj nam, kad bi imao sve novce ovog svijeta i apsolutnu slobodu, o čemu bi snimio film?

Moja velika želja je snimiti film o Bijelom dugmetu i vjerujem da će se to i dogoditi. Možda i dosta skoro.

Zahvaljujemo Brigada na ustupljenoj lokaciji za snimanje.

Foto: Anja Kukor