Jeste li čuli za biohacking za žene? Evo kako znanost i tehnologiju možemo koristiti za bolje zdravlje
Biohacking je, u svijetu u kojem se sve mjeri, još jedan pokušaj da preuzmemo kontrolu nad vlastitim tijelom i životom. Dosad je poznata optimizacija uvijek bila pojam vezan uz bijele bogate muškarce, ali sve se mijenja. Ekskluzivno za Journal, znanstvenica Lidija Kobak otkriva biohacking – ovoga puta iz perspektive žene.
Za sebe kaže da je učila postati znanstvenicom, iskustvo je stekla gradeći strategije, a u srcu je ostala borkinja za prava žena. U doista inspirativnom razgovoru u ugodnom berlinskom utočištu, razgovaramo s Lidijom Kobak, direktoricom Life Sciences Partnershipa u aplikaciji Clue, koju mnoge od nas koriste za praćenje menstrualnog ciklusa i zdravlja žena. Povod ovom razgovoru pomalo je neobičan – već godinama Lidija istražuje biohacking za žene.
Kad spomenemo biohacking za žene, ne radi se o futurističkom eksperimentiranju, već o pažljivom osluškivanju sebe, praćenju ciklusa, sna, raspoloženja i hormona te o vraćanju znanosti u svakodnevni život. Koliko male, strateške promjene u prehrani, vježbanju ili dnevnim rutinama mogu pomoći da se osjećamo i budemo bolje? Kako se snaći u svijetu koji od nas očekuje više sna ili nižu razinu kortizola? Odakle krenuti s biohackingom i eksperimentiranjem sa dodacima prehrani, saznajemo u razgovoru koji nas vodi od svijeta visokog biznisa do naše spavaće sobe.
Istraživanja kao osnova za biohacking
Kako je počelo tvoje zanimanje za žensko zdravlje?
Naizgled bi se moglo reći da je to vrlo logičan izbor, ali zapravo put do te teme nije bio pravocrtan. Nakon doktorskog studija biologije na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu počela sam raditi kao konzultantica za McKinsey & Company, jednu od najvećih konzultantskih tvrtki na svijetu. Od vremena pandemije covida strastveno sam počela slušati podcaste o zdravlju, pa tako i o zdravlju žena, i kroz njih shvatila koliko je to područje specifično i ujedno vrlo zanemareno. U to sam vrijeme, unutar McKinsey Health Institutea, koji je neprofitni dio McKinseya, dobila priliku pridružiti se timu koji je radio izvještaj Closing the Women’s Health Gap.
To je bilo prvo ozbiljno svjetsko istraživanje koje je kvantificiralo razlike u ženskom zdravlju, a rezultati su bili iznimno snažni – posebno zato što su po prvi put izraženi u ekonomskim terminima. Tada su mnogi shvatili da žensko zdravlje ima i financijsku vrijednost, da to nije samo medicinsko, nego i društveno te ekonomsko pitanje.
U isto sam vrijeme i osobno prolazila kroz perimenopauzu, pa se sve to spojilo – i profesionalno i osobno – te me dodatno motiviralo da se aktiviram na tom području, najprije kroz rad za Clue, a potom i kroz vlastite projekte poput podcasta Sve super?
Koji su bili najvažniji nalazi velikog McKinseyjeva istraživanja?
Naslov samog izvještaja bio je ključan: žensko zdravlje nije samo medicinsko, već i ekonomsko pitanje. Procjene su pokazale da bi se premošćivanjem jaza u zdravlju žena – od trenutačnog stanja do idealnog – globalna ekonomija mogla povećati za oko 3 bilijuna dolara godišnje.
Istraživanje je srušilo nekoliko velikih mitova. Prvi je da žene žive duže. Točno, ali u prosjeku devet godina u lošijem zdravlju od muškaraca. Drugi mit je da je lošije zdravlje rezervirano za starost – naprotiv, ono se javlja tijekom radno aktivnih godina.
Treći mit je da je žensko zdravlje isto što i reproduktivno zdravlje. U stvarnosti, najveći zdravstveni problemi žena nisu „ženske bolesti“. Najviše nas pogađaju kardiovaskularne bolesti, mentalni poremećaji, migrene i osteoartritis – više i drugačije nego muškarce.
I na kraju, mit da je žensko zdravlje „nišna“ tema. Posebno šokantna bila je statistika o endometriozi, koja ima jednaku učestalost kao dijabetes, ali se u nju ulaže dvostruko manje sredstava za istraživanje. To je otvorilo oči mnogima koji su tek tada shvatili razmjere zapostavljenosti ženskog zdravlja.
Koji su te podaci najviše iznenadili?
Šokiralo me koliko je sustavni problem dubok. Do 1993. godine žene gotovo uopće nisu bile uključivane u klinička istraživanja. Većina terapija, doza lijekova i medicinskih protokola temelji se na muškom tijelu. Zato danas imamo situaciju u kojoj 50% medicinskih intervencija ne uzima u obzir spolne razlike, a od onih koje ih uzimaju – više od 60% je nepovoljno za žene.
To dovodi do toga da žene često ne dobivaju odgovarajuću skrb, da su njihovi simptomi podcijenjeni ili pogrešno protumačeni. I uz sve te činjenice, i danas se samo 1% globalnog financiranja medicinskih istraživanja usmjerava na ženske zdravstvene probleme izvan onkologije, što je doista poražavajuća slika.
Koliko uopće znamo o ženama, osim koliko ih ima?
Nažalost, još uvijek znamo iznenađujuće malo. Znamo koliko žena postoji, ali ne i kako zapravo žive, stare, razbolijevaju se ili ozdravljuju. I to nije slučajno – desetljećima se žensko tijelo promatralo gotovo isključivo kroz prizmu reprodukcije, dok su sve druge faze života ostale u sjeni.
McKinsey to vrlo jasno pokazuje: žensko zdravlje i dalje je slijepa točka suvremene medicine. Znamo više o Marsu nego o hormonskim promjenama koje žene prolaze između 35. i 55. godine. Zato žene češće budu pogrešno dijagnosticirane, kasnije započinju liječenje i rjeđe dobivaju učinkovitu terapiju.
Primjer su srčane bolesti. Kod muškaraca se simptomi infarkta obično manifestiraju kao bol u prsima koji se širi niz ruku. Kod žena su simptomi često suptilniji – umor, mučnina, bol u vratu ili leđima – pa ih sustav ne prepoznaje na vrijeme. Bolest se kod žena češće razvija u malim, mikrovaskularnim žilama koje standardne metode ne prikazuju, što dovodi do kasnije dijagnoze i lošijih ishoda.
Drugim riječima: naš sustav zna prepoznati infarkt na muškom tijelu, ali ga i dalje promašuje na ženskom. I dok ne počnemo razumijevati ženu kao biološko, a ne samo reproduktivno biće – pola populacije ostat će medicinski nevidljivo.
Menopauza, biohacking i svakodnevne navike
Koji su najveći mitovi o hormonima i menopauzi koji se danas ruše zahvaljujući znanosti?
Najveći mit je da su hormoni opasni. U stvarnosti, hormonska terapija ženama može drastično poboljšati kvalitetu života. Problem je što je jedno veliko istraživanje iz ranih 2000-ih bilo pogrešno interpretirano, što je izazvalo desetljeća straha od propisivanja hormonske nadomjesne terapije (HNT) za žene u peri- i menopauzi.
Paradoksalno, djevojke od 16 godina često dobivaju kontracepcijske pilule zbog nekoliko prištića na bradi i nitko ne pravi problem. Međutim, kada žena uđe u perimenopauzu i poželi hormonsku terapiju, nastaje panika i – često – gaslighting. A zapravo se radi o nadoknadi hormona koje tijelo prirodno proizvodi i koji su ključni za sve – od sna i raspoloženja, do količine mišićne mase, gustoće kostiju i funkcije mozga. Naravno, hormonska terapija u menopauzi nije za svaku ženu, ali svaka bi žena trebala imati priliku da dobije tu opciju – uz informirani razgovor i individualnu procjenu.
Najveći promašaj, ali i izazov, jest to što se peri- i menopauza gotovo uopće ne uče na medicinskim fakultetima. Na studiju medicine tim se temama posvećuju svega dva sata, i to je sve – iako se radi o deset do petnaest godina života svake žene u njezinu aktivnom, radnom razdoblju.
Što žene mogu učiniti same za sebe? Što radimo dok ne promijenimo sustav?
Najvažnije je da učimo o vlastitom tijelu i da počnemo otvoreno govoriti o svom zdravlju. Kada žene otvoreno pričaju o tome – tada počinje promjena. Već sada vidimo kako se ton mijenja: pojavljuju se stručnjakinje koje jasno i glasno govore o perimenopauzi, hormonskoj terapiji i ciklusu. Tu su i javne osobe poput Halle Berry ili Naomi Watts koje su temu menopauze iznijele u mainstream.
Druga važna stvar je da učimo o svom tijelu. Biohacking za žene podrazumijeva razumijevanje vlastitog ciklusa, praćenje simptoma, sna, razine energije, raspoloženja i važnih biomarkera. To je osnovni oblik samospoznaje koji nam nikada nije bio prenesen kroz obrazovni sustav.
Biologija žene i dalje se uči gotovo isključivo kroz prizmu trudnoće – kao da je to jedina svrha našeg tijela. Za sve ostalo, žene su naučene trpjeti i smatrati da je sve što im se događa “normalno”.
Na kraju, moramo prestati misliti da je briga o sebi luksuz. Ona je nužnost.
Kako se snaći u moru savjeta, suplemenata i wellness trendova?
Moje znanstveno obrazovanje pomaže mi da kritički provjerim informacije do kojih dolazim. Naravno, postoje autoriteti koji pomiču granice znanja i svijesti – ljudi poput dr. Petera Attie, dr. Lise Mosconi ili dr. Sare Szal; njihova su istraživanja i savjeti neprocjenjivi.
Ali čak i tada – ništa ne uzimam zdravo za gotovo. Čitam studije, gledam metodologiju, broj ispitanika, je li istraživanje randomizirano i kontrolirano, što se zapravo mjerilo i kako su autori došli do zaključaka.
To mi je važno, ali jednako mi je važno nešto drugo: vlastiti razum i ženska intuicija. Jer tijelo nije PDF dokument. Nismo sve iste – ne jedemo isto, ne živimo isto, nemamo isti stres, hormone, ritam ni genetiku.
Zato vjerujem u znanost i u biohacking, ali vjerujem i u eksperimentiranje. Svaka od nas mora proći svoju fazu otkrivanja – što njezinu tijelu doista odgovara.
Cijela se medicina kreće prema individualizaciji, a mi žene danas smo dio te promjene – više ne šutimo, istražujemo, pitamo, pratimo signale vlastitog tijela i donosimo odluke za sebe, a ne zato što je “tako rečeno”. To je pristup utemeljen na činjenicama, a ne na marketingu. I zato uvijek kažem: testiraj prije nego što kupiš.
Kako izgleda biohacking pristup – ali u stvarnom, pristupačnom smislu?
Kada kažemo biohacking za žene, ne mislim na ekstremni biohacking: ledene kupke, infracrveno svjetlo i “optimizirane” muškarce s YouTube kanala. Ženama to često nije ni izvedivo ni potrebno. Za nas, biohacking znači razumijevanje vlastitog ciklusa, praćenje osnovnih pokazatelja poput sna, energije, razine glukoze i drugih važnih biomarkera, te brigu o sebi kroz male, održive navike.
Moj osnovni princip je self-awareness + malo discipline. Ako razumiješ kako tvoje tijelo funkcionira i reagira, možeš sama postići jako puno. To znači redovito spavanje, regulaciju stresa, dovoljan unos proteina i redoviti trening snage. Nije potrebno imati savršenu rutinu – važno je imati dobru osnovu koja funkcionira za tebe.
Zašto su proteini toliko važni za žene?
Žene počinju gubiti mišićnu masu već u tridesetima, a taj se gubitak ubrzava u perimenopauzi. Kad gubiš mišiće, gubiš i metaboličku funkciju – a to izravno utječe na hormone, energiju, raspoloženje i imunitet. Zato su proteini ključni: oni nisu samo baza za izgradnju i održavanje mišićne mase, nego su neophodni za sintezu hormona, zdravlje kostiju, kože, kose i noktiju – pa čak i za mentalno zdravlje i pamćenje. Vrijeme je da prestanemo gledati na proteine kao na “hranu za muškarce”. Često kažem: protein je novi skincare – osnovni dio rutine, a ne prolazni trend.
Koliko proteina ženama zapravo treba?
Tradicionalno se kao minimum navodi oko 0,8 g proteina po kilogramu tjelesne mase dnevno. Međutim, brojna istraživanja pokazuju da to nije dovoljno, osobito za aktivne žene i one u peri- ili menopauzi. Osobno se vodim pravilom 1,5 do 2,2 g proteina po kilogramu tjelesne mase dnevno – okvir koji vrijedi za većinu žena, ovisno o razini fizičke aktivnosti. Ako si aktivnija, teži gornjoj, a ako si manje aktivna, donjoj granici preporučene količine.
Nije bitno jesu li proteini životinjskog ili biljnog podrijetla – možeš ih unositi kroz jaja, tofu, mahunarke, ribu, orašaste plodove. Bitno je da ih svjesno uključuješ u svaki obrok – da ne pojedeš samo rižoto s povrćem i misliš da si time završila posao. I da – proteine treba kombinirati s treninzima snage. Proteini su cigle, a mišići su radnici. Oboje su ti potrebni da izgradiš kuću. Bez fizičke aktivnosti nema izgradnje budućnosti tijela.
Zašto smatraš da je trening snage posebno važan u perimenopauzi?
U perimenopauzi možemo eksperimentirati s mnogo toga, ali kad je riječ o mišićnoj masi i treninzima snage – izbora gotovo da i nemamo. Svaki oblik kretanja donosi koristi: šetnja, joga, pilates, ples, vožnja bicikla – sve to hrani tijelo i um. Ali mišići su nešto drugo. Mišićna masa je metabolički organ. Čuva naše kosti, hormone, stabilnu glukozu, ravnotežu, gustoću kostiju – pa čak i mentalno zdravlje. Upravo u perimenopauzi, kada razina estrogena pada, a metabolizam se usporava, mišići su ono što nas drži snažnima, funkcionalnima i uspravnima – sada i u starosti. Tu nema romantike – moramo biti odlučne. Bez kompromisa. Treninzi snage nisu opcija, oni su investicija u tijelo koje ostaje naše i u pedesetoj, šezdesetoj, sedamdesetoj. Šetaj, isteži se, pleši – radi sve što voliš – ali trening snage treba biti temelj, a sve ostalo je dodatak. Jer na kraju dana, mišići su zdravstveno osiguranje koje kasnije ne možemo kupiti. Trebamo ga graditi sada.
Koje bi bile tvoje preporuke za ono što svaka žena može učiniti već danas?
Počni pratiti svoj ciklus i simptome. To je prvi korak biohackinga – znaj kad ti dolazi menstruacija, koliko traje, kada ovuliraš, koliko krvariš i kako se mijenjaju raspoloženje, energija i kvaliteta sna.
San je apsolutni prioritet. San je glavni regulator glukoze, hormona i stresa. Uvedi trening snage barem dvaput tjedno. Mišići su organ dugovječnosti – čuvaju metabolizam, hormone i mentalno zdravlje.
Prati osnovne biomarkere. Radi krvne pretrage jednom do dvaput godišnje – provjeri glukozu i inzulin, vitamin D, željezo – i znat ćeš točno što ti treba.
Pričaj o tome. Kada dijelimo iskustva, rušimo tabue. A ono najvažnije – time edukacijom drugih žena mijenjamo sustav.
Digitalne tehnologije kao podrška za biohaking u ženskom zdravlju
Koliko digitalne tehnologije mogu doprinijeti ženskom zdravlju?
Puno. Aplikacije su promijenile način na koji žene razumiju vlastito tijelo. Digitalne platforme omogućuju nam da svakodnevno pratimo ciklus, spavanje, prehranu, razinu stresa, pa čak i glukozu. To su podaci koji su nekada bili dostupni samo kroz medicinska istraživanja, a sada ih svaka od nas može pratiti na svom telefonu.
U Europi i svijetu telemedicina dodatno mijenja pravila igre – dostupnost stručnjaka više ne ovisi o tome gdje živiš ili koliko dugo čekaš termin. Podrška koja ti je potrebna – vezana uz hormone, perimenopauzu, libido ili mentalno zdravlje – sada može doći brže i pristupačnije nego ikad.
Posebno su važne aplikacije koje vode žene, jer one imaju drugačiju perspektivu i razumijevanje potreba korisnica. Žene danas sve više preuzimaju brigu o sebi u vlastite ruke – i to je prava revolucija. Kada sustav zakaže, digitalni alati postaju način da se informiraš, osnažiš i bolje razumiješ što se događa u tvom tijelu.
Kako gledaš na pitanja privatnosti i sigurnosti podataka?
To je iznimno važno pitanje – osobito od trenutka kada su se u SAD-u pojavile nove zabrane pobačaja nakon poništenja Roe vs. Wade, zbog čega su žene masovno počele brisati aplikacije za praćenje ciklusa.
U Clueu se na privatnost gleda vrlo ozbiljno. Naš je pristup jasan: podatke korisnica ne prodajemo, već ih koristimo isključivo anonimno i uz njihov pristanak – u istraživačke svrhe.
Anonimizirana baza podataka koju Clue posjeduje omogućuje znanstvenicima da analiziraju obrasce ciklusa, simptome i bolesti – bez ugrožavanja privatnosti. To su dragocjeni podaci koji nedostaju u klasičnim istraživanjima i koji mogu pomoći da se bolje razumije žensko tijelo.
Vjerujem da će u budućnosti postojati medicinski “blizanac” na telefonu – integrirani sustav koji će objedinjavati sve aplikacije. Umjesto pet različitih alata za san, prehranu, ciklus i zdravlje, imat ćemo jedan siguran ekosustav koji spaja sve informacije. To je budućnost medicine.
Postoje li ograničenja trenutačnih aplikacija?
Da, i dalje postoje značajna ograničenja. Većina postojećih aplikacija još uvijek koristi univerzalne algoritme koji ne uzimaju dovoljno u obzir menstrualni ciklus, hormonske fluktuacije i životne faze žene. Mislim na uređaje poput Whoopa, Apple Watcha ili Oura prstena.
To u praksi znači da žena u predmenstrualnoj fazi može dobiti nizak readiness score i pomisliti da je u lošem stanju – iako je u stvarnosti njezino tijelo samo u drugačijoj fiziološkoj fazi nego što algoritam predviđa.
Naš cilj mora biti da se biohacking – i svaka druga tehnologija – prilagodi ženama, a ne obrnuto. Naša su tijela drukčija, i to nije problem koji treba ispraviti, već stvarnost koju treba razumjeti.
Što nam aplikacije poput Cluea konkretno nude danas?
Clue je, primjerice, uveo novi način praćenja za perimenopauzu i za žene koje imaju ciklus bez krvarenja. To znači da možeš pratiti simptome, promjene u tijelu, spavanje, raspoloženje – sve ono što se mijenja i kada menstruacija izostane iz bilo kojeg razloga. Aplikacija ne nudi samo praćenje, nego i objašnjenja te edukativne tekstove koji prate svaku kategoriju.
Osim toga, Clue surađuje s brojnim kompanijama na podizanju svijesti o određenim stanjima. Primjerice, Bayer je s nama radio edukativnu kampanju o obilnim menstruacijama i kontracepciji u perimenopauzi.
Ideja je jednostavna: da se o tim temama govori otvoreno i stručno.
Kako se u sve to uklapa tvoj podcast Sve super?
Sve super je nastao iz iskrene potrebe da se o ženskom zdravlju govori otvoreno i bez uljepšavanja. To je zapravo razgovor dvije prijateljice – Edite Šimić i mene – o stvarima o kojima se inače šuti. Pilot sezona bila je posvećena perimenopauzi, i reakcije su bile fantastične.
Podcast je rastao organski, bez reklama, i pokazao kolika potreba postoji za ovakvim sadržajem. Zato smo odlučile da Sve super preraste u pravu platformu, a ne samo podcast.
Jedan će dio biti edukativni profil na Instagramu, a drugi – podcast na višoj razini: ozbiljni, informirani razgovori sa stručnjakinjama o mentalnom zdravlju, prehrani, hormonima, tjelovježbi – o svemu što čini život žene nakon tridesete.
Naš je cilj da se žensko zdravlje konačno tretira kao društveni prioritet, a ne kao privatna tema.
Kakav je bio odjek kod publike?
Reakcije su nas duboko dirnule. Žene nam pišu da im je laknulo što nisu “lude”, da sada razumiju što im se događa i da napokon imaju riječi za ono što su godinama osjećale. Dobivamo i mnogo konkretnih pitanja – koji protein odabrati, zašto kreatin, koje suplemente koristiti – ali i poruke podrške.
“Hvala što pričate o ovome” najčešći je komentar.
Mnoge slušateljice s nama dijele svoja iskustva s liječnicima, dijagnozama, terapijama… I to je najvažnije: shvaćanje da nisu same. To je razlog zbog kojeg sve ovo radimo.
Imaš li osjećaj da je tvoj rad postao i oblik aktivizma?
Apsolutno. To nisam planirala, ali dogodilo se prirodno. Nakon godina u korporativnom svijetu, osjetila sam snažnu potrebu govoriti o stvarima koje su predugo bile prepuštene slučaju. Žensko zdravlje nije ni hobi ni niša – to je civilizacijsko pitanje.
Frustracija postoji jer sustav još uvijek ne funkcionira kako bi trebao, ali u perimenopauzi se dogodi taj trenutak kada ti jednostavno “pukne film” i više ne pristaješ šutjeti.
Tada shvatiš da je svaka žena koja se bori za svoje tijelo – aktivistkinja.
Koje bi bile poruke koje trebamo zapamtiti?
Žensko zdravlje je temeljni kapital svakog društva.
Nismo posebna kategorija, već više od polovice čovječanstva.
Svaka žena ima pravo razumjeti svoje tijelo, biti informirana i tražiti adekvatnu skrb.
Ako nam taj prostor nije dan – same ćemo ga stvoriti.
I to, zapravo, već činimo.
Hvala na razgovoru Lidija, žensko zdravlje je tema o kojoj ćemo definitivno pričati opet.
*Članak je preuzet s Journal.rs
Photo: Ljubaznošću Lidije Kobak, Unsplash, Netflix, Dupe
Instagram: @svesuper_pokret, @clueapp, @kayla_itsines, @emma.ranne, @mathilderavnc, @stephrobinson
