Već neko vrijeme razmišljam o područjima koja su mi kroz život zaokupljala pažnju i na koja sam usmjeravala svoju energiju. Mijenjala su se tijekom godina, nekima sam se vraćala, nekima ne, no nedavno sam zaključila da posljednjih nekoliko godina istinsko zanimanje i strast u meni pobuđuje prvobitno zdrava prehrana i sve ono što se uz to područje može vezati. Zeleno, organsko, sirovo, nutritivno izbalansirano, bogato za organizam važnim, posebice nekim specifičnim nutrijentima koje je teško pronaći u nekim drugim namirnicama.
Tu su još i superhrana, hrana za dugovječnost, niskokalorični (a ukusni) obroci, suplementi prehrani, sjemenke, ulja, žitarice, različite biljke i začini koji nam pomažu na putu ostvarenja osobnog cilja. Zapravo, jedan uistinu širok spektar pojmova koji mogu ući pod zajednički nazivnik – zdrava hrana. Ali, i cjelokupni zdrav način života koji, naravno, uključuje i poneku kap znoja. Ok, litru.
U ovoj kolumni ne namjeravam pisati s profesionalnog stajališta jedne nutricionistkinje jer to, uostalom, nisam. Možda ćete se zapitati što onda radim u ovoj rubrici i to s diplomom Fakulteta političkim znanosti i magisterijem iz ekonomije, struka koje se gotovo nikako ne mogu povezati s nutricionizmom? Tu sam da vam sa stajališta jedne samouke mame prenesem svoja osobna iskustva vezana za zdravu hranu, superfood koji nas čini mlađima i ljepšima, navike vezane za sportske aktivnosti, ukratko, zdrav život i sve ono što se pod tim pojmom podrazumijeva. Što je što u svijetu zdravih namirnica, kako to što praktičnije uključiti u svoju prehranu ili beauty rituale, gdje u Hrvatskoj pojesti kvalitetan zdravi obrok i još mnogo toga. Ako svojim pisanjem motiviram na neke životne promjene barem dva buduća čitatelja, smatrat ću to uspjehom.
Eh, sad dolazi dio koji će zvučati poput ispovijesti u američkim realityjima kojih se grozim, poput Dr. Oza i Oprah, no jednostavno ga ne mogu zaobići jer vam želim dočarati kako se rodila ta ljubav između mene i “zelenog pokreta”. Gotovo 10 godina svog života provela sam s konstantnim deficitom energije, konstipacijom, epizodama nesanice, ne baš zavidnim imunitetom, još manje idealnim tenom, konstantno gladna, no, pogađajte, s otprilike 7 kilograma viška. Često bih ja te kilograme relativno brzo skidala razno raznim dijetama, no relativno brzo su se oni i vraćali. Energije i dalje nije bilo, zapravo se ništa bitno nije mijenjalo.
Mentalna transformacija i okretanje zdravoj prehrani nisu, se, međutim, dogodili naglo i u startu potpuno. Dolazili su postupno, svakog tjedna jedno novo saznanje, nova namirnica, novi superfood, nova navika, nova ljubav. Ono što je počelo kao želja za promjenom i uvrštavanjem zelenog i zdravog u svoju svakodnevicu, pretvorilo se u potpunu strast i istinsko uživanje u transformaciji tijela, ali još važnije – duha. Faza eksperimentiranja počela je prije 5 godina, kad sam rodila svoje prvo dijete, a danas, sa svojih 38 godina, sretna sam što u zdravom uživam daleko više nego u bilo kojem slasno-masnom obroku ili nezdravoj navici.
Ono što je počelo kao svojevrsno odricanje, danas je čisti užitak. Nezdrava hrana više mi ni približno nije tako ukusna kao nekad, ali lagala bih kada bih rekla da mi uopće nije privlačna. Samo što je danas doživljavam kao povremeni izlet koji me čini čovjekom, ali takav mi pristup pomaže da svojim izborom ne uvrijedim domaćina kad idem nekom u goste ili, još gore, mamu koja u protivnom grozničavo zuri u moje brljanje po tanjuru, a potom uvrijeđeno započinje svađu, prozivajući me ortoreksičarkom.
Ne želim ni djeci nametati svoj izbor zbog kojeg će se na prvom rođendanu sumanuto (i to krišom) trpati čipsom i gumenim bombonima, a muža da ni ne spominjem. Od njega sam u tom smislu totalno digla ruke. On od mene i konstantnog mamljenja McDonaldsom, pizzama i sendvičima, još uvijek nije. Iako već unaprijed zna da gubi bitku osim ako sam u nekakvom specifičnom raspoloženju (na rubu histerije u napadima PMS-a) ili je jednostavno neizbježno za naš društveni život ili suživot. Ili ponekad, eto, jer mi se baš tako hoće.
Ukratko, nisam nikakav fanatik. Mislim da se čovjek ne mora odreći baš svega “nezdravog” da bi se generalno osjećao fit, snažno, vitko, pun energije, samopoštovanja, te izgledao bolje nego ranije. Nekako, otkad sam prešla na zdrav način života volim se više nego ikad, viroze, temperature, prehlade, dermatitisi i sve ostale boleštine zaobilaze me u širokom luku, probava je u najboljem redu, san se bitno poboljšao. Uostalom, kažu da sam izgledam bolje nego ikad, a vjerujte mi, niti sam rođena idealne građe, baš kao ni lica. Ali,važno je izvući najbolje od datog rođenjem. Na kraju krajeva, ono si što jedeš.
Foto: Shutterstock
