Arhitektonski studio 2A, tj. njegovi osnivači i partneri Tomislav Ćurković i Zoran Zidarić, arhitekti su koji djeluju već preko dvadeset godina, a njihova suradnja će 17. ožujka biti okrunjena predstavljanjem opsežne monografije te otvaranjem izložbe u galeriji Oris kuće arhitekture. Upravo je to povod ovom članku u kojem smo odlučili na primjeru tri arhitektonska djela zastupljena u monografiji pobliže promotriti stvaralaštvo Dva arhitekta i njihov prepoznatljiv potpis.
Arhitekti Ćurković i Zidarić svoje su zajedničko stvaranje započeli nakon studija, prvenstveno stvarajući interijere. Kako sami kažu, rade u etapama, tako da su nakon stotinjak projekata unutrašnjeg uređenja stekli dobru pripremu i posvetili se novoj etapi projektiranja stanova te time obilježili prijelaz iz devedesetih u dvijetisućite.
Kuća na Jelenovcu
Prilikom projektiranja interijera i stanova, počeli su razmišljati o kućama. Ratno i poslijeratno vrijeme bilo je izazovno za arhitekte jer su se teško prihvaćali jednostavnost i čistoća kao osnovne premise prilikom projektiranja kuća, upravo dvije odrednice koje danas prepoznajemo kao glavna obilježja studija 2A. Najteže su se prihvaćali stilski elementi poput primjerice ravnog krova, podsjetnika na socijalističke stanove prijašnjeg doba. No, vremenom su arhitekti pronašli način sporazumijevanja s investitorima jer, kako sami kažu, projektiranje kuće je kao šivanje odijela po mjeri – odijelo mora naručitelju prirodno stajati.
Isti pristup primjenjuju i na projektiranje kuća Obično prvo rade projektni zadatak, zamole investitora da donese na sljedeći sastanak sve što bi moglo opisati njegove želje, od isječaka iz novina, fotografija, bilješke i sl. nakon čega se pristupa daljnjim fazama razvoja ideje. Ćurković i Zidarić kreiraju prostore koji prvenstveno moraju odgovarati onome koji će taj prostor koristiti. Njihov zadatak i cilj je da projektiraju i stvore funkcionalan prostor u kojem će čovjek ili obitelj udobno živjeti, zadržavajući svoj već prepoznatljiv potpis jasnih linija, i čistih četvrtastih ploha.
Kuća na Peščenici
No, znaju se susresti sa situacijama koje ih navode od standardnih rješenja i potiču na reinterpretaciju lokalne gradnje. Primjer toga je njihov projekt kuće na Peščenici. Projekt je trajao od 2009. do 2012. godine u kojem su stvorili dinamičnu linearnu strukturu koristeći monolitne plohe s naglašenim spojnim dijelovima. Zatiču staru kuću, ruše je, no zadržavaju krovnu kućicu kao objekt gradnje jer se ona često pojavljuje u okolnom naselju zbog povećanja obitelji pa tako i životnog prostora. Apstraktna vanjština kuće u potpunom je kontrastu s intimnim i toplim interijerom izgrađenim po mjeri vlasnika. Na kraju je rezultat “zgužvana apstraktna verzija stare kuće”.
Kuća na Peščenici
Ono što nas je zaintrigiralo na primjeru kuće na Peščenici je njen vanjski izgled kojim odudara od okolnih kuća, no istovremeno se savršeno stapa s njim. Minimalističkom interpretacijom tradicionalnih oblika gradnje postignut je prirodan nastavak na već postojeću gradnju kako je bilo i zamišljeno u slučaju nadogradnje, a nova kuća se ujedno ističe svojom inovativnošću i bjelinom.
Kontrast u njihovom radu vidi se i u projektu kuće na Jelenovcu, projektu koji je trajao od 2009. do 2011. godine. Kuća na Jelenovcu primjer je postavljanja bijelog dematerijaliziranog volumena na tamniju bazu integriranu s tlom zbog čega se još dodatno uzdiže i naglašava spomenuta bjelina te zahvaljujući jasnim linijama dobiva vrlo naglašena forma koja se izdvaja od okolne arhitekture.
Arhitekte u ovom primjeru zanima tradicijska vrijednost solidne konstrukcije građevnog tijela čiju materijalnost na samom kraju objedinjuje upravo bijela boja. Kuća na Jelenovcu upravo fascinira čistoćom i preciznošću svojih linija kojima su u unutrašnjosti suprotstavljene tople drvene i kružne forme, posebno vidljive u zanimljivom zaobljenom stepeništu.
Kuća u Serdarevoj ulici treći je projekt koji želimo istaknuti, posljednji naveden u monografiji. Kuća ima notu dramatičnosti jer se suprotstavlja svojim vertikalnim pravcem liniji ceste, a zbog neravnog terena izgrađena je na tri razine koje postaju i njena glavna osobitost. Također, dodatno je “razdvojena” na dva volumena vidljiva s glavne ceste – jedan manji i kompaktan, a drugi veći i izrezbaren. Ono što je izdvaja od prva dva primjera je korištenje ciglene boje na fasadi jer su zbog boljeg uklapanja u krajolik odabrane klinker pločice zemljane boje, no kuća istovremeno zadržava prepoznatljivu čistu formu. Odabirom pločica raznih debljina postigao se efekt titranja te iluzije da je fasada samo omotač, kao da se radi o slikarskom trodimenzionalnom mozaiku.
Kuća u Serdarovoj ulici
“Naš rad obilježavaju prilično jasno definirane faze. Uvijek smo bili mišljenja da ne treba preskakati stube. Deset godina smo se bavili interijerima, pri čemu smo se pet godina postupno pripremali za projektiranje obiteljskih kuća, zatim smo se deset godina primarno bavili obiteljskim kućama, stambenim zgradama i urbanim vilama, a sada ulazimo u treće desetljeće zajedničkog rada u kojem tražimo nove putove”, izjavio je Zoran Zidarić, a nama preostaje samo sa zanimanjem pratiti u kojem će smjeru dalje krenuti.
