Ususret večerašnjoj predstavi Ponoćni boogie s Edom Popovićem

Ususret večerašnjoj predstavi Ponoćni
boogie s Edom Popovićem

untitled-203

Ove jeseni je režiser Borna Armanini postavio predstavu Ponoćni boogie, nastalu prema kultnom djelu pisca Ede Popovića. U predstavi glume Mladen Vulić, Matija Prskalo, Adriana Josipović i Karlo Mrkša, dok glazbu potpisuju Branimir Norac, Gustav Barišin i Karlo Mrkša. Predstava je kombinacija jazz koncerta koji ide uživo, poetsko – dramske strukture kojeg izvode afirmirani glumci i live act v-jayinga. Predstava igra i večeras u Kinu Grič u Jurišićevoj ulici u Zagrebu, s početkom u 21 sat. a prije nego pohitate kupiti karte, donosimo razgovor s autorom kultnog djela… 

Ponoćni boogie – prije 30 godina i danas

Prošlo je punih trideset godine od objavljivanja Vašeg prvijenca s kojim ste stekli status, usudili bismo se reći, kultnog hrvatskog pisca. Kako gledate na svoje djelo onda kada je nastalo, a kako danas nakon toliko godina? Koliko je, po Vama, ono još aktualno?

Sviđa mi se oprez s kojim koristite pojam kultni. Jedino tako se mogu koristiti takvi pojmovi. Inače, energija koju sam imao pišući osamdesetih te priče drukčija je od ove danas, bio sam naime mnogo mlađi, a drukčije je bilo i vrijeme. Tada mi je Boogie bio nešto poput prvorođenoga, u svakom slučaju nešto posebno, a sad je on samo jedno od djela koja sam napisao. Sve dok postoji interes čitatelja za neko djelo, ono je aktualno.

untitled-204

Borna Armanini je ove jeseni postavio na kazališnu pozornicu Ponoćni boogie – koliko je njegova interpretacija drugačija od onoga što ste vi napisali, iz Vaše, perspektive autora i pisca djela?

Bornina interpretacija je samo jedna od mogućih interpretacija napisanog. U svakom slučaju jako mi se sviđa kako je on iščitao i na daske postavio to fragmentarno djelo koje ima više veze s poezijom, nego s prozom.

Imali ste brojne suradnje s raznim umjetnicima, spomenuli smo Bornu Armaninija, režisera, no radili ste i s Igorom Hofbauerom. Koliko su suradnje slične ili različite s obzirom na različite medije suradnje i naravno, način rada pojedinca, a koliko su slične, obzirom da svi djelujete u području izvaninstitucionalne kulture?

U Bornin posao nisam se želio miješati, tako sam mu bio i rekao kad mi je predložio da dramatizira Boogie. Smatrao sam da sam svoj posao obavio objavivši knjigu. S druge strane, Igor i ja smo mnogo razgavorali dok smo radili na Tetoviranim pričama, neka njegova crtačka rješenja bila su povod da dalje radim na tekstu, to je doista bio i timski rad. Sličnost je, kako kažete, to što smo sva trojica na rubnim područjima kulture.

untitled-202

Jazz u predstavi

Svi gledatelji (a i slušatelji) predstave osjetit će tu atmosferičnost jazz tona i ritma u predstavi… Da Vam je netko, prije rekao da bi rado, možda čak i na blef, radio predstavu, biste li ju i Vi tako ‘osjetili’?

Ne, nisam mogao ni zamisliti ovo što je Borna napravio, tu kombinaciju glume, svirke uživo, rasvjete i slike. Kažu da se potonje zove VJing. Pojma nisam imao da takvo što postoji.

untitled-205

U predstavi se vidi, osjeti veliki utjecaj Ginsberga i Bukowskog, jeste li i Vi imali njih na pameti ili bili pod njihovim barem neposrednim utjecajem kada ste pisali djelo?

Obojica su onda bili moja obavezna lektira, no i niz drugih autora, poput Romaina Garyja, Jörga Fausera, Ludwiga Felsa i da ne nabrajam dalje. I logično je da se osjeti njihov utjecaj u mojim prozama, kao što se osjeti i utjecaj filmova koje sam tada gledao, glazbe koju sam slušao… Sve to i mnoga druga iskustva utječu na mene i na ono što pišem.

untitled-209

untitled-206

untitled-208

Foto: Sanja Jagatić Photography

Učitati još
Zatvori