Gotovo je nemoguće zamisliti osobu koja nema barem jednu tetovažu jer tetoviranje je postalo modni dodatak, poruka koju komuniciramo svijetu i stav s kojim koračamo svakodnevicom. Iako se trendovi mijenjaju, važno je odabrati tetovažu koja nam neće dosaditi nakon kratkog vremena. Pritom je ključno odabrati tattoo artista kojemu vjerujete i koji kvalitetno oslikava tijelo, pretvara vašu ideju u priču koja je moćna i efektna. Jedan takav umjetnik je Marko Višnić, Dugorešanin s karlovačkom adresom. Njegove tetovaže osvajaju internet, javlja mu se sve više ljudi koji žele baš njegovo djelo na svojoj koži. Neki od tih ljudi su i u redovima naših eminentnih sportaša, poput Dejana Lovrena. Saznali smo u čemu je tajna Markovih tetovaža nastalih u Megrim Tattoo studiju. Mjestu koje odiše umjetnošću i Markovom zaljubljenošću u crtanje i maštu. Ta simbioza Marka i tattoo igle traje punih 16 godina i sve je jača i opojnija.
1. Kakvi su bili tvoji počeci? Odakle se javila ljubav prema tetoviranju koja se kasnija razvila u uspješan posao?
Počeo sam tetovirati sa 16 godina i to na nagovor prijatelja. U to vrijeme ne samo da tetoviranje nije bilo razvijeno u Hrvatskoj već je u cijelom svijetu to bila jedna underground kultura. Skromno ću reći da mi za zapadnom kulturom i civilizacijom zaostajemo barem desetak godina. Nisam se imao gdje usavršavati već sam svakodnevno crtao, proučavao prvo časopise, a zatim tutorijale i različite verzije webinara koji bi mi mogli pomoći da razvijem tehnike tetoviranja. Na internetu sam otkrio brojne artiste kojima sam se divio, a te iste poštujem i dan danas.
2. Što ti se svidjelo kod artista koje si pratio?
Obožavao sam realizam i u tom smjeru sam razvio svoj stil. Uvijek me oduševljavalo kada umjetnik na što vjerniji način preslika ljude, životinje ili već postojeće stvari i doda im malu dozu svoje energije. To mi je predivno. Inspirira me i potiče. Poštujem oldschool i blackwork, ali ipak me realizam najviše privlači. Još iz djetinjstva pamtim da su mi uvijek bile privlačnije slike umjetničkog pravca realizma nego one apstraktne. Zato sam najviše radim u tom smjeru.
3. To znači da tvoj tattoo potpis možemo okarakterizirati kao realizam?
Da, 90% mojih radova je realizam.
4. I dok stvaraš realistične prikaze motiva koje na svojoj koži nose tvoji klijenti, što je važno znati o tvom stvalaštvu? Kako izgleda proces nastanka tetovaže od ideje do realizacije u tattoo studiju Megrim?
Klijenti dođu u moj studio s nekim primjerima i zahtjevima što bi voljeli tetovirati. Prije samog tetoviranja još ih jednom pozovem na razgovor. Tu zajedno dogovaramo detalje, dizajniramo. Kad završimo s dizajnom, napravim skicu, odnosno stencil koji ide na kožu prije tetoviranja najviše zbog pozicije i dimenzija tetovaže. I tek nakon toga počinje postupak tetoviranja.
5. Je li uistinu faktor boli ono što ljude najviše odvraća od tetoviranja? Jesu li ti klijenti otkrili s kojim su se dilemama suočavali prije nego što su se odlučili prvi puta tetovirati?
Prva tetovaža je najteža jer se ne poznaje osjećaj. Klijenti su često u strahu da to jako boli, ali izdrži se. Nije to tako strašno. Mnogi ljudi se boje igala. No, tattoo igla nije onakva igla kakvu zamislite na spomen tog imena. Nakon što se prevlada strah i nakon što nastane prva tetovaža mnogima je teško stati. I upravo zbog toga što nije tako strašno. Kada sve dobro ispadne to je posebno dobar osjećaj ponosa i zadovoljstva. I želje za još. Imam jako puno klijenata koje sam gotovo cijele oslikao. Moj kum je htio samo jednu tetovažu, a sada mu je gotovo cijelo tijelo istetovirano. U početku je bio siguran da mu se eventualno može dogoditi druga tetovaža. Ali svidjelo mu je i nije stalo na tome. Slična je priča kod mnogih klijenata. Ono što je također važan faktor kod donošenja odluke za tetoviranje je činjenica da je tetoviranje postalo mainsteam. Mnogi ljudi slijede svoje uzore, npr. sportaše kod kojih je postalo učestalo da se tetoviraju. Sada se na tetoviranje gleda kao na umjetnost, a ne kao bunt kao što je ranije bio čest stav.
6. I upravo je u tvom studiju nastalo mnogo tetovaža kroz koje si zabilježio važne datume, simbole i stavove poznatih osoba. Na taj način i ti, kao umjetnik, utječeš na ukus i stavove šire javnosti, zar ne?
Najviše sam tetovirao nogometaše. Dejan Lovren je bio prvi moj klijent iz svijeta sporta. Došao je kod mene na preporuku prijatelja. Svidio mu se moj rad pa sam poslije njega tetovirao i Coutinhoa, Marcela Brozovića, Tina Jedvaja, a pod iglom mi se našao i nogometni menadžer Niki Vuksan itd. No, uživam u tetoviranju svih onih koji imaju odličnu priču, koji mi daju umjetničku slobodu i s kojima lako razmjenim energiju. Onda nastaju tetovaže koje su posebne.
7. No, dobru energiju ne razmjenjuješ samo s klijentima već i s brojnim tattoo artistima. Često gostuješ kod svojih kolega diljem Europe. Gdje si sve gostavao i kako izgleda to umjetničko udruživanje?
U tattoo svijetu je tradicija da se gostuje u drugim studijima. To je pogotovo praktično zbog klijenata koji nisu u mogućnosti dolaziti u tvoj studio, ti im pružiš priliku i gostuješ ili u njihovom gradu ili u blizini. Tamo kreiraš svoj guest spot. Tu se međusobno udruži od dva do desetak studija. S kolegama tattoo artistima se dogovorim oko svega. Praksa je ili da tattoo artist u čijem gradu gostuješ bookira klijente ili to napraviš sam, možeš doći na poziv kolega, ali možeš se i sam javiti kolegama sa željom za suradnju. Sve je fleksibilno. Blaženi internet, sve se može dogovoriti brzo i jednostavno. Trenutno najviše surađujem s ekipom iz Cardiffa i Freiburga. Oni imaju više studija pa se dosta putuje. No, cilj mi je još više putovati i širiti mrežu. Svaki treći mjesec odem na tri tjedna. Razmjenjujemo iskustva, ideje, upoznajem mnogo ljudi. Svuda se poklapaju slične priče, suočavamo se sa sličnim problemima. Neprocjenjivo je iskustvo raditi i komunicirati s kolegama iz cijelog svijeta. To je jedan od razloga zašto volim konvencije jer se upoznaje jako puno novih ljudi različitih profila. Ne volim previše velike konvencije zbog korporativnog ugođaja, ali manje i srednje su sjajna prilika za promociju i nova znanja.
8. Spomenuo si kako je tetoviranje postalo mainstream pa me zanima kakvi su to profili ljudi koje tetoviraš i može li se, odnosno treba li se, to uopće u suvremenom svijetu definirati?
Najveći broj ljudi koji se tetoviraju su između 20 i 45 godina. I drago mi je što se predrasude polako razbijaju. Donedavno je policajcima bilo zabranjeno tetovirati se, ali to više nije tako. Svijet se mijenja, slobodoumniji je i to mi je drago. Najveće mi je zadovoljstvo kada mi dođu odvjetnici, vojnici, liječnici i policajci. Njih sa zadovoljstvom tetoviram. Mogu reći da se čak osjećam kao da sam dio promjene. Kod nas je još uvijek te profesije teško povezati s istetoviranim tijelima, ali činjenice pokazuju drugačije. Malo kasnimo, ali ipak se mijenja situacija. Uvijek mi je zabavno kada je nešto izvan okvira.
9. Kakvi su trendovi danas u tetoviranju? Što klijenti najviše žele?
Nema što se do sada nije istetoviralo. Artisti se trude biti originalni i drugačiji. No, klijenti često traže trendy tetovaže. Kada neka poznata ličnost tetovira neki motiv, pojavi se još puno osoba koji žele baš takvu tetovažu na svom tijelu. To je slično kao i s frizurama. Neki celebrity promijeni frizuru i onda pola svijeta želi baš takvu kosu. Ja često odbijem sitne tetovaže koje sam vidio već sto puta i pokušam razgovarati s klijentima o tome. Zadovoljan sam sa svojim načinom jer se uspijevam izboriti za umjetničku slobodu. I tada zapravo klijenti i budu zadovoljniji jer nisu ni očekivali to što dobiju. Ne mogu više crtati pera, ptičice, infinity… Bolje da mi se klijent naljuti nego da ode nezadovoljan s nečim što će nositi na koži cijeli život.
10. Što je tehnikama i bojama koje preferiraš?
Black i grey najviše koristim. To je bolje kod nas zbog puno sunca. Postojaniji je i kvalitetnije izgleda. U Ukrajini i Rusiji je zahvalnije tetovirati tetovaže u boji. Tamo ljudi imaju svjetliju kožu, bolje se ističu boje, ima malo sunca pa su takve tetovaže tamo dugotrajnije. No, sve je to stvar ukusa. Ja više volim što manje boja, više sjena, ali to biraju klijenti. Sada se ljudi više informiraju i znaju što žele. Postoji jako puno dobrih proizvođača boja na tržištu. Važno je kupovati kvalitenu opremu od onih distributera koji imaju licencu. Scena se razvila i izbor je ogroman. Od igala do boja. Prije 16 godina nije bilo sve to dostupno. Preko tri posrednika sam znao naručivati opremu. Prvu mašinicu sam napravio homemade pa sam shvatio da je bolje imati što kvalitetniju opremu. Naručio sam svoj prvi kit i prvo tetovirao prijatelje. Tajna je u puno vježbe. Tehniku treba vježbati na koži, može se kupiti imitacija kože kako bi se dobio pravi osjećaj. Na papiru se vježba kako bi se naučila dubina, sjena itd. Zahvalan sam svima koji su mi ukazali povjetrenje na samim mojim počecima. S njima sam vježbao i rastao.
11. Koliko ti znače nagrade i prizanja? Utječe li to na tvoj rad? Kada do klijenta dođe informacija o nekom tvom trofeju, ulijeva li im to povjerenje ili ono što vide od tvojih radova na stvarnim ljudima.
Ne želim umanjiti vrijednost nagrade, ali prihvaćenost klijenata i tatoo artista mi je bitnija. Niti meni niti klijentima nagrade i priznanja nisu motiv, niti poticaj, a niti jamac. Naravno, trofeji laskaju, ali mene isključivo zanima kvaliteta rada i trud koji je u to uložen. Maksimalno se trudim usavršavati se iz dana u dan, pružiti klijentima najbolje od sebe i to oni prepoznaju. Nagrade su ono što je popratna stvar. Lijepa, ali marginalna. Zadovoljni pogled klijenta kada završim tetovažu mi je najveća nagrada. Sam sebi sam najveći poticaj jer sam beskrajno samokritičan.
12. Koja je sljedeća konvencija na kojoj ćeš se pojaviti?
Riječka tattoo konvencija koja se održava u studenom. To mi je bila prva konvencija u životu i tu ću se uvijek vraćati. Nastojim ne propustiti niti jednu godinu. Tu dođu tattoo artisti iz cijele Hrvatske i susjednih zemalja i super se družimo. To je uvijek lijepo iskustvo.
13. S kojim se problemima suočava tattoo artist u Hrvatskoj? Što ti je najveći izazov?
Tattoo scena je još ispod radara. Ali kao i u svakom poslu je najveći problem stres. Bio bi jako nesretan da mi je netko od klijenata nezadovoljan. Ne sviđa mi se kada artisti griješe i ne slušaju savjete. No, kada dođeš na neki nivo, velika je odgovornost to održavati i biti još bolji. Nije dovoljno samo dobro crtati i tetovirati. Važna je reklama i marketing. Shvatio sam da je jednako važno biti dobar artist, ali i razumjeti tržište, marketing i promjene koje se događaju u svijetu. Kod mene će biti svakakvih iznenađenja.
14. Što planiraš u budućnosti? Ostaješ u Hrvatskoj?
Imam u planu puno novih projekata, ali želim da sve bude kvalitetno pa ću si uzeti vremena. Rad i samo rad je ono što me vodi. Za sada ću ostati ovdje, ali ću puno više gostovati po Europi. Važno mi je da klijenti budu zadovoljni i da se međusobno poštujemo, ja njihovo tijelo, oni moj rad.
Tekst: Dijana Ljubanović
Foto: Marko Višnić privatna arhiva i Marko Turkalj
