Nova izložba u TTF galeriji koju ćete htjeti pogledati

Domink Brandibur: Criminal Queers

Domink Brandibur u TTF galeriji u Zagrebu danas u 12 sati je otvorio izložbu zanimljivog sadržaja i naziva – Criminal Queers. Mentorica njegovog rada jest Paulina Jazvić, dok je asistentica Ivana Mrčela, a autor teksta Leopold Rupnik. Izložba je za javnost otvorena do 22. travnja u radnom vremenu galerije.

O izložbi…

Kroz povijest su LGBT+ osobe ocrtane kao zločinci koji su prakticiranjem svoje seksualnosti stjecali različite nazive u društvu. Jeffrey P. Dennis u svom radu „The Myth of the Queer Criminal“ historiografski se osvrće na pridjenute nazive LGBT+ osobama kroz deset poglavlja u kojima se posvećuje razvitku i primjeni naziva na LGBT+ osobe te društvenoj stigmatizaciji LGBT+ osoba. Koristeći se forenzičkim, kriminalističkim, sociološkim i inim izvorima s područja Europe i SAD-a, Dennis istražuje sliku LGBT+ osoba u javnosti nastalu kroz propagandnu ideološku mašineriju koja je na sve načine pokušavala osujetiti i kriminalizirati prakticiranje ne-heteronormativnih seksualnih praksi i izlaženje iz rodno-dihotomijskih okvira.

Dok su homoseksualnost, biseksualnost i transrodnost stoljećima prije normalizirane i slavljene u pred-feudalnim i pred-kapitalističkim kulturama, danas se borba za normalizaciju LGBT+ osoba odvija na svim društvenim frontama odmičući se pritom od ivice društva gdje su se LGBT+ osobe prije nalazile. Iako je već u nekim liberalnim zemljama ustaljena praksa inkluzije LGBT+ osoba u svakodnevni život, inkluzija često ostaje samo na papiru – LGBT+ osobe i dalje ne mogu uživati radnička, socijalna i ina osnovna ljudska prava, a uz to često se i dalje nalaze na meti desnih populista i radikalaca koji potpiruju mržnju i otvaraju vatru na LGBT+ osobe. Stoga i ova izložba svojevrsni je aktivistički čin umjetnika koji želi skrenuti pažnju na stvaranje diskursa o potrebama i pravima LGBT+ osoba koje su kroz povijest padale u zadnji plan.

Od motiva koje umjetnik koristi upadljivi su vibrantna, crvena boja i raznorodno cvijeće. Michael Pastoureau u knjizi „Red: The History of Color“ opisuje crvenu kao prvu boju naših predaka kojom su uspjeli ovladati i proizvesti je kako bi zabilježili svoje zamisli. Crvena je tako dominirala u umjetnosti i shvaćena je kao boja ljubavi i revolucije čije se značenje gubi nakon protestantske reformacije koja crvenu shvaća kao boju nemorala i bludi, a uz to kasnije crvena se počinje vezati uz agresivnost i muževnost. Pozivajući se tako na prošlost, umjetnik u prošlosti crvene boje i njenom korištenju u svojim radovima čini jukstapoziciju feminiziranih muških i androgenih figura s agresivnom i muževnom simbolikom crvene koja bi se mogla shvatiti kao preuzimanje i rehabilitiranje simboličkog značenja crvene kao agresivne i muževne. Tomu u prilog idu i motivi cvijeća koji svojim simboličkim značenjem pridodaju feminizaciji i fragilnosti tumačenja muških i androgenih figura koje okružuju. Iz povijesti homoseksualnosti cvijeće, posebice mačuhice (engl. pansy), koristilo se kao simbol, ali i kao uvreda, da bi se opisalo feminizirane muškarce što u svom radu umjetnik naglašava koristeći cvijeće kao sredstvo emancipacije muških figura odvajajući ih pritom od simboličkih patrijarhalnih okova muževnosti koje bi zbog svojeg spola trebali nositi. Cvijeće u radu umjetnika snosi ulogu laureata na figurama koje slavi i naglašava njihovu feminiziranost u toj rodnoj disparatnosti muško-žensko.

 

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori