Izložba o Držićevoj groteski koju vrijedi posjetiti ovo ljeto

Davor Vrankić u studiju

Dom Marina Držića nezaobilazna je adresa za sve ljubitelje iznimne umjetnosti koji se zateknu u Dubrovniku. Ovaj galerijski prostor posvećen slavnom dubrovačkom komediografu Marinu Držiću ugostiti će ovo ljeto samostalnu izložbu radova još jednog velikog umjetnika, jednog od najvećih suvremenih crtača Davora Vrankića.

Nakon ovogodišnjih izložbi u Bruxellesu, Parizu i New Yorku, a prije velike izložbe u zagrebačkom MSU u 2019. godini, fascinantni umjetnik, pariški Osječanin Davor Vrankić dolazi u Dom Marina Držića gdje se upravo otvorila njegova izložba nazvana ‘O gruboći – Držićeva groteska’. Radovi za središnju ovogodišnju izložbu u Vidrinom domu odabrani su iz nekoliko Vrankićevih serija: High noon, True Self Portraits, Don’t Worry Tomorrow is Another Day, Spinning Company, L’observateur.

Spinning Company, 2011, olovka na papiru, 76 x 58 cm

Davor Vrankić svjetski je priznati umjetnik hrvatsko-francuskog državljanstva koji više od dvadeset godina živi i radi u Parizu. Njegova djela osim u njujorškoj MOMA-i nalaze se u kolekcijama nekih od najprestižnijih kolekcionara današnjice kao što su Ronald S. Lauder, Georges Renand, Rosenthal te u zbirci Overholland.

Zadnju izložbu imao je u Hrvatskoj 2010. u MMSU Rijeka, a ista je izložba prethodno prikazana 2009. u Zagrebu i u rodnom Osijeku. Nedavno je za svojih osam crteža pod nazivom Collateral (olovka na papiru), nastalih između 2016. i 2018., dobio Premiju HAZU na 5. hrvatskom trijenalu crteža ‘Intimni crtež – mali format – Miroslav Kraljević i hrvatski suvremeni umjetnici’. U međuvremenu Davor Vrankić izlagao je u Rijeci, Osijeku i Zagrebu na skupnim izložbama.

Vrankić u studiju

Mlada dubrovačka povjesničarka umjetnosti Anita Ruso napisala je predgovor za ovu izložbu. ‘Opus Davora Vrankića opire se kategorizacijama. Umjetnik hrvatsko-francuskog državljanstva oslanja se jedino na svoju tehničku olovku i na maštu, vlastitu i kolektivnu, iz koje proizlazi njegov začudni likovni svemir. Nema predloška. Nema skice. Upotreba gumice i brisanja svedena je na minimum. Vrankića je posve nepotrebno uspoređivati, pa čak i s velikim majstorima sjevernjačke renesanse (Grünewald, Boch, Brugel, Artdorfer), s kojima ga se zna dovoditi u vezu zbog sličnosti deformacija njihovih likova i horror vacuia koji je u pojedinim njegovim serijama toliko naglašen da izaziva klaustrofobičan osjećaj.

Duel au soleil, 2010 – 2018, olovka na papiru, 120 x 80 cm

Izložba O gruboći – Držićeva groteska slikara-grafičara Davora Vrankića prikazuje crteže koji nisu slike zbiljskog svijeta i nešto je u njima neodoljivo groteskno i grubo. One ne izazivaju komični efekt, dapače, većinom čine da osjećamo nelagodu, pa čak i grozu… Crpi li Vrankić iz antičkog svijeta ili možda onog srednjovjekovnog – pariških vodoriga, popularnih gargouilla – ideje za svoje groteskne crteže koji tako neodoljivo prizivaju u sjećanje Držićev opis ljudi nahvao kao i mnoge njegove protagoniste i sporedne likove? Sirov prikaz koji umjetnik neposredno koristi kao jedan od postupaka građenja svojih likova bez trunke uljepšavanja, ono je što doprinosi dojmu grotesknosti i gruboće’, istaknula je Anita Ruso o dubrovačkoj izložbi ovog značajnog umjetnika.

Jedan od najjezovitijih crteža na dubrovačkoj Vrankićevoj izložbi je Asphyxia iz 2006. Promatraču ona izaziva dvostruku tjeskobu i stezanje želudca, uz činjenicu što je čudovište strahovito ružno u svojoj nemogućoj pozi i iskešenoj grimasi, ono je štoviše i tragično u svojoj zarobljenosti u vremenu i prostoru. Gregor Samsa opet se preobrazio, ali ovaj put u nastrano, besmisleno čudovište. Grimasa usana nije grimasa koja tjera u smijeh već ona od koje se prestravljujemo, a sam pogled duboko je potresan pokazatelj tragičnog apsurda u koji je Vrankić zatočio svoj lik, kaže Anita Ruso.

Vrankić u studiju

Davor Vrankić rođen je 1965. u Osijeku. Završio je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Ante Kuduza, a nakon toga i Faculté des Arts Plastiques u Parizu gdje i danas živi i radi sa suprugom Silvijom Vrankić. Radeći posljednja dva desetljeća na relaciji Pariz – New York – Zagreb, kontinuirano je istraživao brojne mogućnosti koje nudi grafitna olovka. Jedan je od najcijenjenijih hrvatskih umjetnika u svijetu čija djela se nalaze u kolekcijama najprestižnijih muzeja i kolekcionara umjetnosti današnjice.

Izložba će biti otvorena do 14. rujna.

 

Tekst: Renata Debeljak

Foto: PR

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori