Sedma izložba iz drugog serijala izložbi Mentalni sklop u Galeriji Kranjčar predstavlja radove međunarodno priznatog autora stripa Danijela Žeželja i jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara mlađe generacije Sebastijana Dračića. Ova, sedma, izložba ne slijedi doslovno podnaslov ciklusa ‘sljedbenik – mentor’, već pokazuje dvije gotovo identične vokacije izvedene u dva srodna, no opet različita medija. Kako se ostvarila ova zanimljiva izložba, a posebno kako sa stvara, u razgovoru nam je otkrio Sebastijan Dračić.
UMJETNIČKI DIJALOG
1. Uspješni umjetnički dijalog, koji donosi ciklus izložbi Mentalni sklop u Galeriji Kranjčar, na zadnjoj izložbi predstavlja Sebastijana Dračića i Danijela Žeželja u odnosu sljedbenika i mentora. Iako posve različiti likovnim izrazom, no i motivima, ipak postoji veza. Sebastijane, možeš li nam objasniti, možda naoko, nevidljivu, poveznicu?
Danijel i ja se bavimo sličnim temama, prikazom stvarnosti kroz distopijski svijet koji je blizak a opet stran. Mislim da postoji određena vrsta melankolije, kao i otuđenost i distanciranost, koje se provlače kroz rad obojice. Strip i slikarstvo su jako povezani, oba medija koriste dvodimenzionalnu plohu za prenošenje svojih ideja. Žeželjev pristup stripu dodiruje se dosta sa slikarstvom, njegovim crtežom dominira ploha , tako da je meni kao slikaru vrlo blizak takav način rada.
STRIP
2. Danijel Žeželj kao priznati barda stripa, kako je Mladen Lučić istaknuo u tekstu izložbe, ostavio je trag na tvojem stvaralaštvu – koliko se on ukazuje u tvojim radovima?
Ja sam odrastao na stripu i to je bila moja prva ljubav. Sa Žeželjevim stripovima sam se prvi puta susreo kada sam bio učenik u srednjoj školi Primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Njegov jedinstven stil, fantastičan crtež i priče odmah su me privukli. Uvijek sam pratio i druge medije: poput stripa, filma, književnosti i muzike, zato što se nisam htio zatvoriti samo u slikarski svijet. Zanima me kako drugi autori u svom umjetničkom mediju prenose emocije i ideje, pogotovo one dublje, univerzalne, izvanvremenske, što je konceptualno najveći problem svakom autoru. Žeželjev poetični gothic, film noir stil, koji često u istom kadru suprotstavlja ružnoću i ljepotu mi je važan jer i ja se često koristim istim metodama. Također nadrealne situacije koje se pojavljuju u njegovim stripovima, često služe da bi se pokazale dublje istine, poput magičnog realizma gdje u realnom svijetu postoje čudne i nevjerojatne situacije.
UTOPIJA I DISTOPIJA
3. Tvoji radovi obiluju koloritom i detaljima, na prvu, primarno zbog boje, djeluju čak i veselo. No, čim se počnu promatrati, promatrač uvidi da se radi o prikazima nehumane stvarnosti, nihilizma i hladne i možda zastrašujuće budućnosti. Od kuda dolazi inspiracija za takve prikaze?
Želio sam se uhvatiti u koštac s nekim, meni važnim temama poput ljudskosti, civilizacije i kulture. Laž, obmana i prevara su dominantni u današnjoj programiranoj percepciji stvarnosti, gdje se uvijek nasmijani, šareni i hiperaktivni tipovi kese s monitora prodajući nam sreću, blagostanje, svoje politike i nepotrebne proizvode, dok je stvarnost često puno mračnija. Namjerno koristim taj ambivalentan pristup u svojim ciklusima. Eksplicitnim prikazom mislim da bih izgubio na oštrini i odveo priču u prostor jeftinog šokiranja, a mene više zanima intelektualna reakcija, nego sablazan. Interesiraju me ideje utopije i distopije, jer mislim da one već duže dominiraju svijetom. Što su “Američki san” ili Komunizam, nego dvije krajnje suprotstavljene utopije/distopije 20. stoljeća? Danas sve postaje bezlično i uniformirano, sve je manje individualnih samosvjesnih mišljenja, a biti dio globalnog krda prioritet je velikog broja ljudi. Mislim da umjetnost nije konfekcija, te da ima obavezu baviti se važnim temama na iskren, promišljen i objektivan način.
4. Kako je bilo surađivati i izložiti radove uz posve vizualno kontrastne radove Danijela Žeželja? Misliš li da su vaši radovi izloženi na ovakav način ‘dobili’ jedni od drugih?
Uvijek kada dvoje autora zajedno izlažu, postavljeni su u dijalog jedni s drugima. Mislim da smo napravili dobar posao i da izložba jako dobro funkcionira., tako da smo obojica, a i publika nešto dobili. Surađivati je bilo super, vrlo lagano smo se dogovorili što ćemo i kako ćemo. Veliko mi je zadovoljstvo bilo surađivati s Danijelom jer cijenim njegov rad, koji i danas s guštom čitam i gledam. Spomenuo bih i Mladena Lučića te Vanju Babića koji su uvelike zaslužni da je ova izložba uopće održana, da je uspjela i da je ovako dobro prezentirana. Također, sjajan prostor i uvjeti koje Galerija Kranjčar nudi umjetniku, omogućava autorima široku slobodu i priliku da njihovi radovi budu predstavljeni na najbolji mogući način.
ŠTO DALJE?
5. Hoće li taj ‘hladan, isprazan i nihilistički pogled u budućnost’ dominirati i dalje tvojim radovima? Što sljedeće možemo očekivati?
Slike izložene na ovoj izložbi dio su dvaju ciklusa: “Grey” (koji je bio predstavljen publici također u suradnji s Galerijom Kranjčar 2014. godine) i novog ciklusa na kojemu radim zadnje tri godine. Oba ciklusa su povezanih tema, te čine dio jedne cjeline koju planiram zaokružiti u budućnosti i s trećim ciklusom, kao trilogiju. Trenutno završavam drugi ciklus iz te trilogije, koji se nadam predstaviti uskoro Zagrebačkoj publici. Proces slikanja diktira tempo, a ja ne želim brzati, tako da dok ne budem potpuno zadovoljan ciklus nije gotov. Mislim da moj rad nije baš toliko hladan i nihilistički, jer prije svega imam interes prema složenim i kontroverznim temama. Znatiželja me uvijek vukla dalje, tako da je moguće da ću se u budućnosti okrenuti i nekim drugačijim i lakšim temama.
Foto: Sanja Jagatić
