Povodom posjeta Zagrebu i stvaranja novog murala na Centru KNAP, ‘ulovili’ smo zagrebačku umjetnicu s riječkom adresom tijekom 5 minuta odmora te ju zagnjavili da nam otkrije nekoliko stvari o svome radu, životu i projektima – prošlim, sadašnjim i budućim…
Svojim radom unosiš radost i veselje u napuštene prostore te uljepšavaš zidove gradskih fasada, predaješ u školi… angažirana si i aktivna umjetnica, kako vidiš svoj rad i djelovanje u skorijoj budućnosti?
Hvala na komplimentima! Moram priznati da ni sama ne znam što od sebe želim u budućnosti. Mislim čak da namjerno ne želim o tome razmišljati niti raditi neke scenarije, već samo želim raditi u trenutku i uživati u nepoznanici koju nose naredni mjeseci ili godine. U svakom slučaju znam da ću raditi što volim, a nadam se da će to nešto (što god to bude) naići na jednako dobar odjek publike kao i do sad.
Sudjelovala si na skoro svim street art festivalima u državi, oslikavala zidove po raznim gradovima, stalno si u dosluhu s publikom, reci primjećuješ li kakav napredak što se tiče percepcije i uvažavanja street arta tj ulične umjetnosti?
Naravno. Svakim danom sve više! Najbolji dokaz je sve veći broj street art festivala diljem svijeta, organiziranih ‘crtanja’ i druženja, spajanja ljudi koji vole umjetnost i naravno pozitivne reakcije građana. Kao i u ostalim stvarima Hrvatska malo zaostaje u broju i veličini događanja no s obzirom na broj stanovnika i veličinu Hrvatske ne mora nas ni čuditi taj podatak. Iako smo mala država imamo sjajne domaće umjetnike, a ugostili smo i neke od najznačajnijih svjetskih uličnih umjetnika i oduševljenje građana je najljepša nagrada za svaki završeni mural.
Možeš li nam izdvojiti tri suradnje koje su obilježile tvoj rad i kako?
Sve suradnje me vesele, ali najdraže su mi suradnje sa dragim prijateljima. Kad bih morala izdvojiti neke to su sigurno Frrresh časopis, Muzej ulične umjetnosti koji uvijek ima fantastične umjetnike koji sudjeluju, suradnja sa Booteeq-om, cijeli niz izvrsno organiziranih street art/ mural crtanja kao što su Street art festival u Koprivnici, Volim Pešču u Zagrebu, Sinestezija festival u Crnoj Gori itd. No ono što me najviše veseli su upravo ta organizirana grupna događanja koja uvijek rezultiraju nekim manjim privatnim suradnjama među umjetnicima i izvrsnim izmjenama informacija kao i nezaboravnim druženjima.
Privatan život također dijeliš s umjetnikom (Ninja Tiger), zanima nas je li je moguće ostvariti profesionalan razvoj i sugurnost u Hrvatskoj ako ste oboje umjetnici… ostaje li prostora samo za umjetnički rad?
Sigurno postoji. Mi se ipak snalazimo radeći razne poslove (stalne i freelance) kao i većina umjetnika. No čini mi se da ti različiti projekti koje takav život nosi sa sobom još više oplemenjuju naš život… svakako nam nikad nije dosadno. U takvom načinu života pozitivna strana je što stalno učiš nešto novo, upoznaješ nove ljude i proširuješ vlastite vidike i htjenja. Osim freelance poslova radimo i stalne poslove što je vremenski zatjevno i naporno, ali smo financijski sigurniji i bez obzira na napor koji takav život nosi- umorni ali zadovoljni.
Jedna si od pokretačica Frrresha, on line magazina kojim prezentirate rad raznih svjetskih i domaćih umjetnika. Zanima nas kako je došlo do ideje o Frrreshu te zadaje li Frrresh sebi ciljeve, ako da – koji je idući?
Ideja za pokretanje časopisa došla je iz puke želje da listamo takav besplatni časopis – kad smo shvatili da ga nema odlučili smo ga napraviti mi. Za pomoć u izradi časopisa i potpuno volonterski posao pozvala sam u pomoć jedinu osobu za koju sam znala da će mi teško reći ne, a to je moj brat Rafael Mičić (koji trenutno studira na Studiju dizajna u Zagrebu, smjer Vizalne komunikacije). Ciljevi su nam predstavljanje umjetnika iz cijelog svijeta za koje smatramo da su relevantni ili nama interesantni, a za razliku od mnogih drugih portala ili časopisa kontaktiramo umjetnike koji nam šalju ono što oni žele objaviti u časopisu. Naša želja je iste uratke predstaviti što jednostavnije i čišće kako bi naglasak ostao na radovima i umjetnicima, a ne u tolikoj mjeri na dizajnu časopisa.
Trenutno smo zahvaljujući savjetima čitatelja smanjili broj predstavljanih umjetnika na mjesečnoj bazi zbog prijašnjeg prevelikog broja stranica i količine informacija. Osobno bih voljela da imamo pravu redakciju i produciramo stvarni časopis koji bi u sabi imao kratke intervjue, najave izložbi, osvrt na nove radove umjetnika koje smo već prezentirali itd., no to je teško izvedivo, a u neku ruku i nepotrebno. Digitalni oblik časopisa daje nam slobodu da radimo neke nove stvari (u budućnosti možda i interaktivne sadržaje), a tu je uvijek i ideja o štednji prirodnih resursa i papira koja nas veseli baš kao i manji novčani izdatci. Za sada još uvijek ostajemo u ovoj besplatnoj i svima dostupnoj internet formi koja nas je veselila od početka. Tko zna što sve budućnost nosi…
Foto: Facebook, Danijel Milčić
