Roberto Bolle jedan je od onih plesača kojeg kada jednom vidite kako pleše više ga nikada ne zaboravite. Kao i njegovi utjecaji i učitelji Nureyev i Baryshnikov karizma mu izbija iz svake pore tijela. Odrastao je u milanskoj Scali i postao baletni prvak sa samo 20 godina, a već sa 21 se odlučuje za samostalnu karijeru pa se vrlo brzo udomaćio i na pozornicama Kraljevskog baleta u Covent Gardenu, Boljšoj teatra, Berlinske državne opere, Tokijskog baleta…
Sličnim karijernim uspjesima mogu se pohvaliti i neke druge baletne zvijezde, ali nikoga nije u 16. godini odabrao Nureyev da pleše Ščelkunčika, kojeg na kraju nije plesao jer mu baletna škola nije dopustila, nitko nije plesao i na Trgu Svetog Petra u Vatikanu pred Papom Ivanom Pavlom II, i u Areni u Veroni i podno piramida u Gizi u Egiptu u operi Aida Franca Zeffirellija, i u Buchingamskoj palači na jubileju kraljice Elizabete II i pred Vladimirom Putinom i na olimpijskom stadionu u TV prijenosu koji je pratilo 2,5 milijarde ljudi – osim Roberta Bollea.
Uz to bio je zaštitno lice Ferragamove kampanje, Giorgio Armani šiva mu odjeću po mjeri, New York Times pisao je o njemu i divio se njegovom tijelu i GQ licu, slavna britanska balerina Darcey Bussel odabrala ga je za baletnog partnera za svoj oproštaj sa scene i opisala ga kao «talijanskog pastuha», pojavio se i na stranicama američkog Voguea i humanitarno je angažiran kao UNICEF-ov ambasador.
Roberto Bolle uskoro opet pleše u Zagrebu
Nakon što ga je prije desetak godina hrvatska publika imala prilike gledati kao Albrechta u Giselle i princa Siegfrieda u Labuđem jezeru Dinka Bogdanića, Roberto Bolle nastupit će 2. i 3. listopada na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu s programom «Roberto Bolle i prijatelji» u kojem uz brojne druge baletne zvijezde izvodi dijelove klasicističkih i neoklasicističkih baleta poput Romea i Julije, Don Quijotea, Labuđeg jezera te nekoliko suvremenih koreografija. Ne znam da li sam ikada to napisala u tekstu ali ovom prilikom moram – nemojte propustiti ovu baletnu poslasticu. U nastavku povlaštena poslastica Journal.hr-a – kratki intervju s Robertom Bolleom…
Kako baletna zvijezda postane baletni superstar koji može napuniti stadione?
Ples nije imao baš neku medijsku eksponiranost pa je taj put bio dug i težak. Plesao sam na važnim događajima poput otvorenja Zimskih olimpijskih igara u Torinu i na Zlatnom jubileju kraljice Elizabete II. i pojavljivao se na brojnim medijskim događanjima kako bi osnažio svoj imidž.
Plesao si u kraljevskim vrtovima, antičkim amfiteatrima, na olimpijskim stadionima; plesao si za kraljice, predsjednike i za Papu. Koja je tvoja najdraža pozornica ikada a tko tvoja najdraža publika?
Moje omiljene pozornice, scene, su prekrasne lokacije poput Koloseja u Rimu i Doline hramova na Siciliji ali najuzbudljivije iskustvo mi je plesati u areni u Veroni u koju se vraćam svake godine i nastupam pred skoro 14 tisuća ljudi.
Koliko se razlikuje nastupati u prirodi ili netipičnim baletnim prostorima od plesanja na kazališnoj pozornici?
Plesati na unikatnim mjestima talijanskog kulturnog nasljeđa nevjerojatno je iskustvo zbog vanredne energije koja se stvara spajanjem ljepote lokacije i plesa.
Kao i tvoje pozornice, i tvoji utjecaji i repertoari su miks tradicionalnog i suvremenog. Kako biraš svoje uloge i programe?
Svaki program kreiran je posebno za nastup u nekom određenom gradu kako bi se publika uživala u nekoliko koreografija koje izvode neki od najboljih plesača na svijetu.
Među tvojim utjecajima i učiteljima su dvije velike baletne legende – Nureyev i Baryshnikov. Što je najvažnije što si od njih naučio?
Njihova tehnika i njihova medijska karizma bile su ključne lekcije za mene.
Često ističeš kako je ples tvoj razlog bivanja, tvoj život ali i humanitarno si vrlo aktivan.
Proglašen sam UNICEF ambasadorom 1999. godine, radio sam na brojnim kampanjama i skupljao sredstva za pomoć djeci skoro deset godina. 2006. godine otišao sam u Sudan nakon kampanje vezane za Zimske olimpijske igre u Torinu kojom smo skupili pola milijuna eura za pomoć tamošnjoj djeci. To iskustvo snažno je utjecalo na mene kao osobu i promijenilo moj način rada s UNICEF-om. Susreo sam ljude koji rade za internacionalne organizacije posvećujući svoj život pomaganju ljudima koji žive u krajevima koje je «Bog zaboravio». Najednom i ja sam osjetio bol te šokantne realnosti. Vjerujem da mogu pomoći ljudima koji pate i da trebam iskoristiti svoju javnu eksponiranost da osvijestim ljude o tim problemima.
Osim plesa i svojeg humanitarnog djelovanja imaš još jednu strast – modu. Tko su tvoji omiljeni modni dizajneri i kako si postao ljubimac talijanskih modnih editoriala?
Vrlo sam blizak s Domenicom Dolceom i Stefanom Gabbanom. Dugogodišnji smo prijatelji. Iznimno cijenim njihov stil i kroj njihovih kreacija koje su jedne od rijetkih koje mi savršeno odgovaraju bez ikakvih potreba za preinakama. Moda i ples pa onda i plesač mogu imati brojne interesantne poveznice – ljepotu, harmoniju, stil, kvalitetu…
Ovo nije prvi puta da plešeš u Hrvatskoj, da li si uspio vidjeti nešto od naše lijepe zemlje?
Bio sam u Hrvatskoj već nekoliko puta – plesao sam i Giselle i Labuđe jezero u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Jednom sam bio i na ljetovanju brodom na vašoj obali i oduševilo me vaše more i priroda. A kada sam imao 15 godina nastupio sam jednom na pozornici na Visu.
Foto: Luciano Romano, Giovanni Gastel, Laura Ferrari
