Ilina Cenov: Humans of New York

Zasigurno ste barem jednom čuli onu staru narodnu izreku “u svakom zlu nešto dobra”. Amerikanac Brandon Stanton tu izreku – živi. Naime, Brandon je bio trgovac obveznicama, da bi 2010. godine ostao bez posla. Situacija koja mu se tada zacijelo činila kao najgori mogući životni scenarij, ubrzo se pokazala sasvim suprotnom od toga. Nakon otkaza zaokrenuo je svoj život, odselio u New York, te odlučio baviti se svojom strašću – fotografijom.

hony post 1

No nije se Brandon bacio na bilo kakvu fotografiju. On je odlučio fotografirati potpune strance koje susreće ulicama New Yorka. Iako bi se to većini nas činilo kao potpuna bedastoća, neobični se mladić zapravo pokazao kao vizionar. Prelazeći ogromni New York, pješice na sve strane, neumorno je skupljao portrete njegovih stanovnika, te počeo objavljivati fotografije na svom blogu Humans of New York. Ostalo je, kako se to često kaže, povijest.

"I'm creating a screenplay from a novel I wrote about making a film."

“I’m creating a screenplay from a novel I wrote about making a film.” / “Pišem scenarij na temelju romana koji sam napisao, a u kojemu je radnja o snimanju filma.”

Danas, točno pet godina kasnije, Brandon Stanton i njegov blog HONY zapravo su nepobitni dio naše popularne kulture. Na svojoj facebook stranici Humans of New York okuplja više od 15 milijuna vjernih fanova, na instagramu ih je gotovo četiri milijuna, a po uzoru na HONY, niknuo je čitav niz sličnih stranica diljem svijeta. Brandon je tijekom 2014. godine, uz partnerstvo UN-a, proveo 50 dana na putu kroz 12 država svijeta fotografirajući njihove stanovnike. Rezultat su zaista impresivne fotografije žitelja primjerice Iraka, Indije, Konga, Ugande, Nepala, Vijetnama…

hony post 2

U listopadu 2013. godine izdana je i knjiga (idealna kao jedna od onih nezaobilaznih ‘coffe table books’) inspirirana blogom, također naziva Humans of New York, u kojoj je skupljeno preko 400 fotografija stanovnika New Yorka. Inspirativna, topla i dirljiva priča o sasvim običnim ljudima, postala je bestseller New York Timesa. Ubrzo ju je slijedila još jedna, ovoga puta ‘Little Humans’, s portretima njujorške djece. Ovih dana izlazi i nova HONY knjiga, u kojoj je Brandon skupio neke nove priče, opet sasvim običnih ljudi, i možete pogađati tko ju je naručio.

"I wish I could sell my hats unapologetically. Whenever someone compliments my hat, I only say: 'Thank you.' I wish I was bold enough to say: 'Here I am. This is what I do. And you can have one too.'"

“I wish I could sell my hats unapologetically. Whenever someone compliments my hat, I only say: ‘Thank you.’ I wish I was bold enough to say: ‘Here I am. This is what I do. And you can have one too.” / “Voljela bih da mogu prodavati svoje šešire bez zadrške. Svaki put kada dobijem kompliment za šešir, samo kažem: “Hvala”. Voljela bih da sam odvažnija reći: “To sam ja. Ovo je ono što ja radim. I ti možeš imati jedan također.”

Međutim, to nije sve. Koristeći svoj izniman utjecan, Brandon neumorno organizira i različite humanitarne akcije. Od udomljavanja pasa u zrelim godinama, preko božićnog projekta u kojem domaćini s viškom mjesta za stolom na božićni ručak primaju potpune strance bez obitelji u New Yorku, skupljanja novca za potrebe škole u posebno opasnom dijelu Brooklyna, pa do posljednje akcije u kojoj je zabilježio životne priče toliko nam aktualnih imigranata, Brandon pokazuje da slijedi ne samo svoje snove, već da nastoji snove ostvariti i drugima. On nam tako jasno pokazuje da jedan čovjek može pokrenuti svijet, doslovno milijune ljudi, u smjeru doista značajnih promjena.

"I'm the muscle." / "Ja sam mišić."

“I’m the muscle.” / “Ja sam mišić.”

U čemu je tajna Brandonovog uspjeha? Zašto smo se svi mi tako ‘navukli’ na portrete potpunih stranaca? Zašto svakodnevno ‘škicnem’ njegov blog, često ganuta do suza sudbinama meni posve nepoznatih ljudi? Nisam sigurna da na to pitanje imam odgovor, a nisam sigurna niti da bi u slučaju fenomena HONY i postojao neki jednoznačan odgovor. Sjajne, tople fotografije posve običnih ljudi najrazličitijih profila, začinjene su fragmentima njihovih životnih priča, u kojima oni otkrivaju dijelove svoje intime, svojih briga, strahova, trauma, ali i veselja, nadanja i životnih planova. Potpuni stranci otvoreno dijele svoje snove s nama čitateljima, također potpunim strancima. I time je Brandon spretno, okom kamere, uhvatio ne samo dušu jednog multikulturalnog grada (a i šire), već nam je pokazao da su i sasvim ‘obični’ ljudi itekako zanimljivi, da imaju što reći i pokazati, da nas mogu inspirirati, dotaknuti svojim životima naše, pa čak i potaknuti na promjene.

"I light up at night." / "Upalim se po noći."

“I light up at night.” / “Upalim se po noći.”

Slijedeći svoj san, Brandon je započeo pravu revoluciju u oslikavanju duše jednog nevjerojatnog grada i njegovih stanovnika, pokrenuo brojne humanitarne akcije, te tako dokazao kako smo svi mi, ma kako se to nama činilo nemoguće, zapravo nevjerojatna bića, iznimne snage. I da, pokazao je kako dobiti otkaz zaista ne mora biti najgora stvar na svijetu…

Foto: Facebook

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori