Još manje od deset dana dijeli nas od koncerta koji će sigurno obilježiti jesen u Zagrebu. Zdravko Čolić nastupit će 20. listopada u zagrebačkoj Areni i tim povodom smo popričali s njime o karijeri, glazbi, inspirativnim suradnjama i jednoj posebnoj pjesmi…
1. Nakon rasprodanog koncerta u Puli, hrvatska publika imat će Vas priliku čuti i u Zagrebu 20. listopada. Dupkom krcata Arena u Puli, i sada, vjerujemo isto tako, ona u Zagrebu potvrđuju Vaš status najveće regionalne zvijezde. Doživljavate li i Vi te koncerte tako?
Sama rasprodanost i komercijalnost koncerta zavisi prije svega od menadžmenta i od ljudi koji rade na koncertu, ne kažem od pretjerane reklame ali potpuno dobra iskoristivost i upotrebljivost izvođača o kome se radi, na pravom mjestu. Dakle ako se radi o koncertu ozbiljne muzike, narodne muzike ili nekom rock’n rol ili pop koncertu tu bi trebalo opet imati prema menadžmentu različit pristup, ja bih tu glorificirao malo i menadžment uz samog izvođača koji tu eventualno okuplja svoju publiku. Tako da sve zajedno čini jedan koncert uspješnim. Smatram da je odgovornost prema svim koncertima ista bez obzira na broj ljudi, da li je mali koncert unplugged ili neki s više hiljada ili desetina hiljada ljudi. Još je teže raditi mali koncert nego veliki gdje te masa vuče i publika koja pjeva zajedno s tobom, a ondje gdje smo ušuškani na malo tu treba se snaći, ali kažem odnos prema koncertima je svuda isti. Naravno da se zahvaljujem svojoj publici koja me prati kroz razne koncerte.
2. Turneja Ono malo sreće nastavlja se… Istoimena turneja kao i posljednji album donosi mnogo novih hitova. Album ste realizirali u suradnji sa stvarno mnogo autora – s Momčilom Bajagićem Bajagom, Zlatanom Fazlićem, Antonijom Šolom, Sandre Sagene, Aleksandrom Sretenovićem, Damirom Arslanagićem, Majom Sar, Gibonnijemi, Miroslavom Rusom. Album je producirao Nikša Bratoš, dok ste na svom najnovijem izdanju ugostili i Teodosija Spasova, Matiju Dedića, Dejana Petrovića i njegov Big Band i Aleksandra Banjca. Upravo je suradnja s Gibonnijem u Hrvatskoj izazvala veliki interes, možete li nam ispričati kako je do nje došlo i kako je tekla?
Ja sam uradio jedan demo na kome je bila moja melodija gdje sam pjevao nešto na engleskom, neki radni tekst, onda sam ja to pustio Nikši Bratošu kome se to dopalo. Pošto smo se u zadnje vrijeme viđali i družili, ja volim Gibonnija i njegov rad, mada prije toga nismo ništa skupa radili, kada je čuo demo dopalo se i njemu i on je rekao da bi on volio da napravi tekst za tu pjesmu.To je jedna pop balada koja ima neku energiju ali mislim da je tu najvažnija poruka o kojoj pjesma govori i koja se vjerojatno može dugo pjevati. Uradili smo jedan lijepi spot u Dubrovniku kao prezentaciju svega toga.
3. Turneja je krenula na Novu godinu u Sarajevu i još traje. Koliko je zahtjevno krenuti u takav veliki pothvat, posebno nakon stanke u karijeri?
Ja poslije svakog albuma pravim promociju na koncertima, međutim danas više ne postoji klasična turneja kao nekad poslije nove ploče. Danas se koncerti rade tamo gdje te dugo nije bilo i gdje postoji interes, bez obzira da li imaš ili nemaš novi CD odnosno nove pjesme. Ali to novo uvijek inicira staro, a dobro je kao priča da se poveže s novom koncertnom aktivnošću pa se to još uvijek tradicionalno može zvati „novom turnejom“ jer je pola godine prije toga izišao novi album s novim pjesmama.
4. Nakon mnogo, mnogo koncerata, turneja, putovanja, možete li reći mijenja li Vam se publika ili je profil poklonika više-manje isti?
Uvijek ima i starijih i mladih. Zanimljivo je da se mladi vežu i za stare pjesme, kao i kod nekih starijih izvođača po svijetu koji imaju duže karijere, to se nekako porodično prenosi, s oca i majke na djecu, ili čak raja mala kada slušaju nešto od izvođača koje vole stariji otkriju te stare stvari koje vuku cijeli program, a nove one će se čuti same po sebi. Da bi došli do novih publika preko YouTubea , preko društvenih mreža, interneta može otkrit neke stare pjesme koje su im pod rukom i da im se dopadne može i neka poruka, pogotovu ljubavne pjesme svi se mladi danas zaljubljuju pa onda i preko toga otkrivaju neke nove riječi, neke nove pjesme što nije loše. Ali kažem, imaš i mladih i starih, zavisno od grada, negdje ima srednje raje,ali otprilike te tri generacije nas prate htjeli mi to ili ne.
5. Zovu Vas ‘Tomom Jonesom ovih prostora’ – kako doživljavate takve usporedbe, laskaju li Vam?
To je pitanje ukusa, Tom Jones je jedan veliki, svjetski vokal iz Engleske koji je pola života proveo u Las Vegasu. Moguće nas porede zbog držanja intonacija, jer ja držim originalne intonacije ne spuštam ih kako vrijeme prolazi. Naravno da ima još puno pjevača koji pjevaju iz originalnih intonacija, a moguće i zbog samog stila koji je tu negdje izmeđju popa, roka i etno popa i te neke energije i tog nekog vokala koji je gledajući na današnje pjevače dosta jak.
6. U cijeloj Vašoj iznimno bogatoj karijeri publika je s Vama pjevala sve hitove, no i one pjesme koje su intimno publici važne… Iz tog razloga bih Vas zamolila da nam ispričate priču o pjesmi ‘Jedna zima s Kristinom’.
To je pjesma Kornelija Kovača u kojoj sam ja prepoznao jednu ariju, ta pjesma nije vezana za neku moju priču, to je priča Bate Kovača koji je rođen u Subotici gdje isto ima salaša kao u cijeloj Vojvodini, ja sam dobio gotov tekst, taj koji je on sam napravio, isto kao „April u Beogradu“ gdje je on iz vojničkih dana prepisao jednu svoju emociju koja se samo naslanja na mene. Inače, pošto je veliki opus, puno je pjesama koje ne držimo stalno na repertoaru , a mislim da bih se morao ubuduće baviti više i pjesmama koje uglavnom povremeno izvlačimo kao stare pjesme koje ćemo predstaviti publici što je vrlo dobro, to radi engleska pop škola, čak i Roling Stonesi, ljudi koji na drugoj turneji izvuku druge stare pjesme, govorim o pjesmama starim više od deset godina. To bih recimo morao uraditi, jer držimo se dosta nekih pjesama koje mi se tu vrte zato što je publika na njih već navikla, kao da podilazimo publici umjesto da otkrivamo publici nešto novo, ustvari staro ali novo za njih, radi male raje nekih koje su stare ali nisu otkrivene a nemaju spotove ili imaju neki prikaz koji je više simboličan. Tako da to bi trebalo iskoristiti kao novi momenat za novu publiku da otkriju te neke stare pjesme koje ja već duže vrijeme ne pjevam na koncertima.
