Mnogi Drugi, sedmeročlani je zagrebački bend koji svira alternativni akustični rock. Počeci benda korijenje vuku još iz prošlog stoljeća, dok je trenutna postava formirana krajem 2014. godine. Svoj album “Prvi” predstavljaju publici krajem 2017. godine, a pamte li se prvi, reći će nam članovi Mnogih Drugih- Martin Mandir i Filip Kovačević, a kako zvuče možete saznati 19. listopada na koncertu koji donosi FonoKinoteka.
Prošla je godina dana od izdanja “Prvi”, nekako je album okrunio vašu prvu etapu rada Mnogih Drugih. Kakvi su pogledi u budućnost iz današnje perspektive?
M.M: Perspektivno gledamo iz današnje perspektive u svijetlu budućnost gdje ćemo nastaviti raditi ono što radimo najbolje, a to je da ćemo nastaviti raditi što smo i do sada radili i pritom uživati. Nemamo velika očekivanja pa se ne možemo ni razočarati.
F.K.: S prvim albumom probili smo led, ne samo kod publike, već i kod nas samih. Shvatili smo da se s nekim stvarima ne treba zamarati, a da nekim drugim stvarima trebamo davati više značaja. Što se tiče pogleda na budućnost, nastavljamo u revijalnom tonu, imamo hrpu novog materijala i nema stajanja.
Pjesma “Čudan svijet” je hommage brojnim filmovima koji su utjecali na vas. Kako ste došli na tu ideju i na koji način ste izabrali filmove?
M.M: Naša Anita Nadj je redateljica i scenaristica tog spota i ona bi najbolje mogla odgovoriti na to pitanje. Samo znam da je bilo zadovoljstvo slijediti njezinu viziju.
F.K.: Ako se ne varam, Čudan svijet je prvi spot kojeg je Anita radila za nas. Kada nam je prezentirala svoju viziju i ideju za spot, kupila nas je sve, ne samo idejom, već i žarom s kojim je pričala o njemu. Taj spot smo dosta dugo snimali i vidi se taj konačni rezultat, svi smo se maksimalno potrudili da spot ispadne dobro. A ideja za filmove je bilo i više, no neke smo morali odbaciti zbog malog budžeta.
Koliko je glazbeni spotovi bitni u stvaranju vizualnog identiteta glazbenog sastava?
M.M: Jako je bitan. Vremena slušanja ploča u mraku su možda prošla, sad ljudi trebaju podražaje. Volim vjerovati da je naš vizualni identitet podražujući. Svima nam je pala razina koncentracije s ovim brzim modernim životom i mislim da su spotovi nešto što te može samo još više uvući u glazbu i obrnuto.
F.K.: Videospotovi su danas produžena ruka muzike i daju ti priliku da dodatno naglasiš atmosferu pjesme ili podcrtaš poruku koju želiš prenijeti. Zahvaljujući Aniti počeli smo više pažnje posvećivati spotovima i trudimo se da, bar za nas, spot ima neku poruku iza koje stojimo. I tu nismo jedini, jako je puno glazbenika koje cijenimo i koji rade odlične spotove: Rolo-Zva’ ću te, Svemirko-34,5, M.O.R.T.-Olovni vojnici, Vojko V. – Ne može… Sumnjam da ćemo u budućnosti snimati spotove samo zbog spotova, s modelima, skupim autima i na ekskluzivnim lokacijama, osim eventualno kao zajebanciju.
Kako potičete jedni druge u bendu na kreativni rad?
M.M: Mislim da se kreativa teško potiče, ona mora teći bez pritiska. Dakle odgovor na pitanje je da ne vršimo pritisak jedni na druge. Najčešće.
F.K.: Poticanje kreative nije nikad bio problem, baš suprotno. Više imamo problem definirati pjesmu kao cjelinu nego početi stvarati novu. Kreativni smo i u muzici i u neozbiljnosti :] Puno nas u bendu svira i druge instrumente, pa se ponekad zamijenimo i dodatno zabrazdimo u glazbeni izričaj Mnogih Drugih.
Što je po vama iskrenost u stvaranju glazbe?
M.M: Kada stvaraš glazbu bez pretenzija, radiš ono što se tebi sviđa i nadaš se da će se i drugima svidjeti.
F.K.: Sveti gral muzike – stvarati muziku u koju vjeruješ 120%, gdje ne glumiš ili se trudiš biti netko drugi već ona dolazi iz tebe, gdje na kraju nije toliko bitno kako je drugi doživljavaju već da si ti zadovoljan i ponosan. A sedmero ljudi zajedno tako radi i stvara, to je najbolji osjećaj na svijetu. Ma pogledajte dokumentarac, sve smo tamo rekli.
U Kinoteci se uz vaš koncert 19. listopada premijerno prikazuje dokumentarni film “Dok nas glazba ne rastavi”. Što prikazuje dokumentarac i kako je došlo do njega?
M.M: Dokumentarac prikazuje svojevrsnu kroniku Mnogih Drugih kroz leću Anite Nadj, naše osme članice. Kako je došlo do dokumentarca Filipe?
F.K.: Mislim da je Anita došla s idejom da napravi intervjue sa svima nama i da sve to složi u dokumentarac. Mi smo pristali (kao i uvijek) i odgovarali joj na pitanja. Nitko od nas nije bio svjestan što je ona sve zamislila i koliko materijala ima s koncerata, probi, turneja i nitko od nas nije imao uvid u montažu i biranje materijala. Kada ga je završila, inzistirala je na tome da ga svi zajedno moramo pogledati kao bend i pri tome nas je i snimala.
Okej, mi jesmo jako subjektivni jer je o nama riječ, no vidjeti i čuti što i kako drugi iz benda misle i kažu o Mnogim Drugima je bilo posebno iskustvo. Dokumentarac je odličan i iskren, prikazuje nas šlampave i smiješne i tko su Mnogi Drugi kao ljudi, muzičari i prijatelji. Isplati ga se pogledati!
