Nakon što smo predstavili rad talentirane fotografkinje Brigite Ercegović, za oko nam je zapeo rad još jedne fotografkinje sličnog samozatajnog i romantičnog, a opet toliko različitog izraza.
Natasha Adrastea samozatajna je umjetnica koja djeluje pretežito u mediju crno-bijele fotografije (tu i tamo se ipak zalomi koja u boji) gdje se najviše bavi portretima i autoportretom. Njezine fotografije također donose auru nekih nostalgičnih vremena, no ovoga puta vraćajući promatrača, gledatelja u neke čak bizarne trenutke drugig života. Promatrajući njezin rad stječete dojam kao da ste nabasali na stare, prastare fotografije umjetnice s početka dvadesetog stoljeća.
Velika posvećenost detaljima, interijeru, scenama u kojima se motiv i model nalaze te čak igrajući se s izmišljenom radnjom (koju prije i nakon zabilježene scene tek trebamo zamisliti) Natasha nas vodi u stare, bajkovite priče eterične atmosfere. Kombinirajući fotografiju s grafikom ili čak oštećujući ju daje joj novi značaj od samo zabilježenog kadra ili namještene scene. Natasha intervenira u nju, igra se s njom, maksimalno iz nje izvlačeći sve dok ne dobije ono nešto eterično, iz drugog (prošlog?) svijeta.
Čak i ako se radi o naizgled sumornoj scenografiji i neuhvatljivom motivu, fotografije su često i zabavne te zato izuzetno pobuđuju radoznalost kod promatrača i bude znatiželju. A ako ste znatiželjni kao i mi, pratite Natashu na njezinom Instagram profilu i blogu. Osim fotografije sprema i još umjetničkih iznenađenja, a koja – pratite nas i saznat ćete uskoro.
