HBO donosi novu TV seriju Here and Now koja prati život jedne posebne obitelji. Naime, multietnička obitelj koju čine majka, otac, troje usvojene djece iz Somalije, Vijetnama i Kambodže te jedno biološko dijete biva testirana u svom postojanju i opstanku kada jedno od troje usvojene djece počne primjećivati stvari koje drugi iz obitelji ne vide… U seriji glume Holly Hunter, Sosie Bacon, Avynn Crowder-Jones, Jerrika Hinton, Raymond Lee, Daniel Zovatto i Tim Robbins. Autor serije je Alan Ball, producent i pisac koji je inače, zaslužan za uspješne i kultne serije True Blood i Dva metra pod zemljom. Kako je bilo snimate seriju o jednoj zahtjevnoj i iznimno zanimljivoj obitelji otkrila je glumica Holly Hunter.
Što Vas je privuklo ka liku Audrey?
Holly Hunter: Mislim da je Audrey odličan, izazovan lik. Toliko suprotnosti se nalazi u njoj – njoj se možete smijati, no isto tako možete suosjećati s njom. Ona može stvoriti toliko opipljivu želju i vezu kako bi bila dio stvari, radnje i događanja, bitno joj je da je sve ok, no ponekad se takvo ponašanje može percipirati pomalo odbojnim.
Jedan kritičar je naveo da su Audrey i Greg razočarani i frustrirani liberali sadašnjosti SAD-a. Smatrate li da je to ispravna procjena?
Da i ne. Serije, bez obzira na liberalizam, zapravo nadilazi njihova politička uvjerenja. Smatram da prelazi preko plavog i crvenog određenja jer zapravo govori o koliziji i vezama u obitelji. Dick Cheney nas je tomu naučio – njegova kćer se outala. Tako da mislim da bez obzira kakva su vaša politička uvjerenja i dalje se unutar obitelji morate suočiti s činjenicom da svi žive zajedno, bez obzira na politička stajališta i, ili svjetonazore. Također bitno je prihvaćate li porijeklo i naslijeđe svoje obitelji. I svoje usvojene obitelji. I svoje izabrane obitelji. Svoje zajednice. I na kraju globalnog društva. Mislim da je serija zagrizla u nešto veliko. I Alan želi o tome razgovarati. Koliko god zapetljano i komplicirano to bilo.
Kada su Greg i Audrey usvojili svoju djecu, bili su prilično naprednog razmišljanja za svoje vrijeme i sredinu. Jeste li razgovarali s ikim ili se pripremala čitajući o takvim obiteljima, posebno iz tog doba?
Holly Hunter: Sama imam prijatelje čiji su životi krenuli ovim putem. Tako da mislim da je njihovo iskustvo, pogotovo dok sam ih i promatrala sve ove godine te družeći se s njima, pomoglo u shvaćanju takve situacije. Mislim da je jako interesantno što lik koji glumi Tim Robbins priča o tome kao o eksperimentu. No, ipak se radi o većoj temi, razgovoru koji imamo s publikom o različitosti.
Odnos majke i kćeri, Audrey i Ashley, prilično je intenzivan. Koliko Vama izgleda kao uobičajena verzija takvog odnosa, a koliko kao eksperiment?
Holly Hunter: Pa, Audrey nikada ne bi to nazvala eksperimentom, no tu su izdaje, nesporazumi te želja vidjeti nekoga, a istovremeno ga ne razumjeti. Njihov odnos je vrlo obilježen s činjenicom da su obje izgrađeni, samostalni karakteri. No svaki član obitelji koji ima održivi odnos s braćom i sestrama te roditeljima prolazi kroz takve situacije, prije ili kasnije. Izdaje, nesporazumi, bol i rane. To su stvari koje se dešavaju u intimnim odnosima. No, bez obzira na to, svi to prolaze. Obitelj je magnet.
Mislite li da je svaka obitelj disfunkcionalna?
Holly Hunter: Hm… Mnoge disfunkcionalne obitelji su ovakvog obrasca – ne vidite obitelj petnaest godina. I onda netko premine i morate ići na sprovod. To nije slučaj s ovom obitelji.
S uspjehom serije This Is Us mislite li da će žanr obiteljske drame dobiti novi uzlet?
Holly Hunter: Mislim da je trenutna nuklearna obitelj jedan jako izazovan pojam i stanje za postići. Mislim da se o tomu radi.
Očito svaka obitelj prođe kad tad neku vrstu izdaje, no ona koja se tiče braka jest najveća od svih. Mislite li da je Audrey stvarno nesvjesna da se takva jedna dešava njoj ili ju ne želi vidjeti?
Holly Hunter: Mislim da ako vas netko želi prevariti – ta osoba će vas prevariti, bez obzira na sve. Ako će lagati – lagat će. No, kako je Shakespeare rekao u Hamletu – The cat will mew and every dog will have his day – istina će izaći na vidjelo. No, mislim da što smo stariji, imamo više iskustva i možda lakše podnosimo i nosimo se s takvim stvarima. Mnogo odnosa funkcionira pod intimnim dogovorima. A odnos između Audrey i Greg prilično je misteriozan, no s druge strane, što nije?
Alan je izjavio da misli da je starenje teže ženama nego muškarcima. Je li je to istina?
Holly Hunter: Ne znam. Možda se ne slažem. No, s druge strane je istina. No, društvo mnogo kažnjava žene što stare, dok muškarce ne toliko. Kulturološki, blaži smo prema muškarcima, nego prema ženama. Žene krvare jednom mjesečno, mogu rađati i vide početak i kraj čuda reprodukcije. To se dešava sa ženskim tijelom od prve menstruacije do menopauze. Žene su utoliko čvršće, izdržljivije. prolaze te promjene starenja drugačije nego muškarci. Tako da mislim da je groteska življenja poznatija ženama nego muškarcima.
Audrey je čudesno kompleksna i komplicirana. Mislite li da je više takvih uloga sada na televiziji i filmu?
Holly Hunter: To je lako reći, definirati. No trebalo bi zbrojiti, napraviti statistiku. Ja sam glumica, nisam matematičarka.
Koliko je zadovoljavajuće i izazovno glumiti likove kroz dulji period vremena?
Holly Hunter: Zadovoljavajuće je. Postoji to zadovoljstvo rada na serijalu od manjeg broja nastavaka ili čak filmu. Posve je drugačije iskustvo s Jamesom Gandolfinijem i Sopranosima. On živi u meni, i Edie Falco također. Ti likovi žive u meni, jer sam ja živjela s njima toliko dugo. Posve je drugačije nego pogledati film Michaela Hanekea.
Foto: Here and Now
