Razgovarali smo s Nikšom Butijerom povodom filma Koja je ovo država

Razgovarali smo s Nikšom Butijerom
povodom filma Koja je ovo država

Nikša Butijer je jedan od onih karakternih glumaca čije izvedbe, makar sporedne, često ostave duboki utisak. Gledali smo ga u desetak televizijskih uloga, tridesetak filmskih, a publiku redovito zabavlja kao stalni član ansambla Satiričkog kazališta Kerempuh. Posljednje smo ga gledali u filmu Vinka Brešana Koja je ovo država, gdje nas je oduševio. Više o ulozi i nastanku filma ispričao nam je u nastavku…

Nikša Butijer

Jedna od (meni) najupečatljivijih scena hrvatskog filma od kada je Hrvatske države svakako je scena kada Vaš lik, general HV-a i ratni veteran, sanja o svojem samoubojstvu. Već se i prije ubijao u snovima – pištoljem i vješanjem, no sada put ustaje iz kreveta u uniformi i staje na obalu široke rijeke u kojoj ga čekaju do brade uronjeni vojnici (voda im je došla do grla!). On polako ulazi u vodu, vojnici mu salutiraju pa svi zajedno uranjaju u vodu, sve dok za generalom na površini rijeke ne ostane samo kapa… Koliko je zahtjevno bilo snimiti tu scenu i jeste li ju i vi doživjeli kao jednu od kojih se stvara knedla u grlu koje se jako teško otarasiti, sve do kraja filma?

Gledajte, bio je svršetak siječnja, temperatura i zraka i vode oko ništice, nije lako, ali ako su ljudi koncentrirani kao što su moje kolege ronioci u ulogama hrvatskih branitelja, a i cijela ekipa filma, ništa nije teško i neizvedivo. Dakako pomoglo je i zaštitno ronilačko odijelo ispod kostima. Svakako jedno nezaboravno iskustvo jer nije bilo moguće isprobavati stvari nego se samo prepustiti pa gdje nas voda odnese. Zadovoljstvo nakon dobro snimljene scene u tako teškim uvjetima je neopisivo. Hvala svima.

Film se najavljivao kao komedija i on stvarno ima mnogo komičnih i tragikomičnih elemenata – kako ste ga Vi žanrovski doživjeli, prvo čitajući scenarij, a onda pogledavši gotov film?

Ja sam ga svakako doživio kao komediju, doduše s okusom gorčine, a zar takvo nije i naše društvo, gorko-komično. Film Koja je ovo država obiluje apsurdnim situacijama, i kad pomislimo da dalje nema ništa maštovitije od pera Mate Matišića, uključi se goli život s još pokojom gorkom šalom, tako da je za razmišljanje jesu li sve situacije u ovom filmu apsurdne. Naravno, ovakav tip komedije igra se kao i drama, samo sa sviješću da apsurdnost situacija našu igru pretvara u ono komično.

Rodom ste iz Dubrovnika, grada koji je, uz Vukovar, možda najviše stradao u Domovinskom ratu. S vremenskim, a i radnim, umjetničkim odmakom, recite, koliko se ratna tematika u hrvatskom filmu razvila ili bolje rečeno, oslobodila?

Film nije ratni iako govori o brutalnim posljedicama koje će nažalost još desetljećima zagađivati budućnost mladih ljudi. Mi moramo ako ikako možemo staviti tu dionicu naših života po strani i uhvatiti se zbilja u koštac s realnim problemima naše još uvijek mlade države da se i za 30 godina naprimjer ne bi pitali Koja je ovo država. Domovinski rat je nešto što će ostati urezano u pamćenje našoj generaciji, posebno Dubrovčanima ili Vukovarcima, no mi moramo dalje, ne možemo gledati unatrag jer to stvara jako negativnu energiju u društvu.

Kako ste se pripremali i koliko je zahtjevno bilo glumiti depresivnog suicidalnog generala, a koji u isto vrijeme sudjeluje u genijalnom komičnim dijelovima filma (pada nam na pamet scena ‘razgovora’ s prvim hrvatskim predsjednikom na njegovom grobu…)

Nije mi bilo posebno zahtjevno, pogotovo uz duge pripreme, nazovimo to tako jer sam istu ulogu igrao i u Kazalištu Kerempuh u jednoj drukčijoj organizaciji scenarija što mi je dosta pomoglo. I istina je da nije jednostavno pištolj prisloniti na vlastitu glavu, ali mi glumci to sve shvaćamo kao igru pa tako prevladavamo i strah od najtežih scena. Ne sjećam se da sam odavno imao tako ugodno snimanje, zahvaljujući cijeloj ekipi na čelu s redateljem Vinkom Brešanom.

Iako sam se smijala gledajući film, od srca, ipak mi je ona ‘knedla u grlu’ koju na početku spominjem i dalje ostala prisutna. Film jest kombinacija komedije, drame i tragedije, no izlazeći iz kina bila sam pod dojmom uništenih ideala i zapravo – tužna. Kakav je utisak na Vas ostavio?

Hrvatski. Kao da sam taj film već negdje gledao, u snu ili na javi.

 

Učitati još
Zatvori