Žene ispred svog vremena: Joséphine Baker

Žene ispred svog vremena: Joséphine Baker

Joséphine Baker

Joséphine Baker rođena je u Saint Louisu, 3. lipnja 1906. godine pod pravim imenom Freda Josephine McDonald. Bila je američko-francuska revijska pjevačica, plesačica i glumica te od 1937. godine francuska državljanka. Karijeru je započela 1925. godine kada dolazi u Francusku kao članica crnačke plesne trupe Revue Negre. Ova crna pjevačica neobuzdana temperamenta već je 1930. debitirala u Casino de Paris, nastupala u Folies Bergèreu te ubrzo postala caricom Moulin Rougea. Gostovala je u brojnim europskim gradovima, pa i u Zagrebu. Njezine šansone postigle su svjetsku popularnost, a kao proturasistička aktivistica, okupljala je i uzdržavala napuštenu djecu raznih rasa. Njezin život obilježila je strastvena borba protiv rasizma unutar američkog Pokreta za građanska prava, aktivna je bila i u francuskom Pokretu otpora, a ujedno je bila i prva Afroamerikanka koja je glumila u svjetski poznatom filmu ZouZou iz 1934. godine.

Joséphine se udavala četiri puta, no kako nikada nije financijski ovisila o svojim supruzima, bez oklijevanja i mnogo razmišljanja odlazila je iz loših brakova. Od svog drugog muža Willie Bakera preuzela je prezime, prvenstveno zato što joj je u to vrijeme karijera krenula uzlaznom putanjom i postala je prepoznatljiva upravo kao Joséphine Baker. Zanimljivo je istaknuti i da je Baker imala niz ljubavnih veza sa ženama (od kojih je najpoznatija ona sa slikaricom Fridom Kahlo!) zbog čega ju se danas smatra jednom od najvažnih figura LGBTIQ povijesti.

Brončana Venera, Crni dragulj & Jazz Kleopatra

Joséphine je vrlo rano razvila ljubav prema plesu, pjevanju i sceni i rano se počela uzdržavati nastupajući na ulici. Svojim nastupima je privukla veliku pažnju tako da je već 1919. nastupala s poznatim The Jones Family Band and The Dixie Steppers, a proslavila se nastupom u mjuziklima Shuffle Along i The Chocolate Dandies. Kada je američka jazz glazba bila na vrhuncu popularnosti u Francuskoj, Baker zajedno s La Revue Nègre nastupa u poznatom Théâtre des Champs-Élysées što se pokazalo kao prekretnica u njezinoj karijeri. Naime, Baker je ondašnju publiku naprosto oduševila svojim provokativnim i egzotičnim plesom. Njezina popularnost u Parizu tada je samo rasla, a svoje nastupe je dodatno začinjavala najpoznatijim kostimom na sceni toga doba, a koji se sastojao od šesnaest banana povezanih vrpcom. Haljina je izazvala divljenje, i zajedno s nastupom lansirala ju je u visine popularnosti, te do današnjeg dana ostala njezin zaštitni znak.

Joséphine 1936. odlazi u Ameriku s nadom da će doživjeti istu slavu kao i u Francuskoj, no u Americi se suočava s velikim rasizmom: ondašnja američka javnost teško je prihvaćala crnu ženu s toliko moći i utjecaja. Baker se vratila u Francusku razočarana te se odrekla američkog državljanstva i prihvatila francusko državljanstvo. Tu se ipak osjećala kao svoja na svome.

Francuski Pokret otpora

Samo tri godine poslije, 1939., kada je Francuska objavila rat Njemačkoj, Baker je pokazala izuzetnu hrabrost i ustrajnost u borbi protiv nacizma. Bila je aktivna dopisnica francuskog Pokreta otpora. Njena najveća uloga bilo je krijumčarenje tajnih poruka u pjesmaricama. Kao priznanje za njezin rad dodijeljeni su joj ordeni Croix de guerre i Rosette de la Résistance, a osvojila je i titulu viteza Nacionalnog reda Legije časti.

Josephine Baker i Jean Galland u filmu ‘Princesse Tam-Tam’ (1935.)

Američki pokret za građanska prava

Njezin aktivizam nije tu stao – iskazala se i u američkom Pokretu za građanska prava. Tijekom 50-tih godina 20. stoljeća Josephine Baker stalno se vraćala u Ameriku gdje je konstantno odbijala nastupati ispred segregirane publike, držala je predavanja o segregaciji i rasizmu na fakultetima te je pisala članke o problemima rasizma. Cijelo vrijeme boravka u Americi doživljavala je rasizam gdje god je došla, posebno u klubovima (što ju je posebno pogađalo).

Uskoro je počela aktivno raditi s NAACP (National Association for the Advancement of Colored People) koji je zbog njenog aktivnog i značajnog sudjelovanja u borbi za jednakost 20. svibnja proglasio Danom Joséphine Baker. Zajedno s Marthin Luther Kingom 1963. sudjelovala je u maršu na Washington te održala i kratki govor kao jedna od rijetkih govornica na maršu. Nakon Kingove smrti, njegova supruga Coretta Scott King pozvala je Baker da postane nova voditeljica pokreta, no odbila je navodeći da su njena djeca premlada da bi izgubila svoju majku. Tada je, naime, Baker krenula s usvajanjem djece te ih je na kraju usvojila dvanaest sa svih strana svijeta. Svoju je obitelj nazivala The Rainbow Tribe. Tim činom htjela je pokazati kako djeca i ljudi različitih nacionalnosti, vjeroispovijesti i boje kože mogu biti braća i sestre.

 

Posljednji nastup 1975.

Posljednji put je nastupila 8. travnja 1975. godine slaveći 50. godina svog rada. Nastup je bio apsolutni uspjeh, a na njemu su se našle i zvijezde poput Micka Jaggera, Diane Ross, Lize Minnelli i mnogi drugi umjetnici i značajne društvene ličnosti. Četiri dana kasnije, 12. travnja 1975. godine, Baker je pronađena mrtva u svojem krevetu okružena mnoštvom pozitivnih osvrta na posljednji koncert.

Joséphine Baker definitivno je bila umjetnica, zabavljačica i žena ispred svog vremena. Bila je hrabra, neustrašiva, pravedna i ono najvažnije – puna ljubavi i razumijevanja za sve ljude.

Josephine Baker u ‘Fausse alerte’ (1945.)

Foto: Screenshots

Učitati još
Zatvori