Ima nekih ljudi koji iako nisu ni glasom ni stasom dominantni u prostoriji punoj ljudi privuku pažnju kao magnet. Prije nekoliko godina ušla sam na jedan party kod prijatelja glumca – na fotelji, okrenuta leđima, sjedila je sitna crvenokosa porculanskog tena. Nije izgledala ni kao da joj je mjesto u toj sobi ni u ovom gradu ni u ovom stoljeću. Mogla je biti tele-transportirana iz nekog film noira, oživjela antikna figurica balerine ili ženstveno androgeno biće iz neke druge galaksije. A smijala onako grleno kao žene kojima je posve svejedno kako okolina doživljava njihov glasan, nimalo damski smijeh. Natalia i ja provele smo dobar dio večeri sklupčane u yoga pozama na sofi pričajući o svemu i svačemu i smijući se neprikladno glasno.
Natalia Kosovac – prvakinja baleta HNK
Ispostavilo se da je moja vizija Natalije kao reinkarnacije antikne baletne figurice relativno točna. Nataliju, tada Horsnell, nakon tog susreta na sofi gledala sam kako pleše ulogu Ane Karenjine u istoimenom baletu, ulogu grofice Capuleti u Romeu i Juliji i ulogu barunice Castelli u «Glembajevima» HNK-a u Zagrebu. Na pozornici Natalia je još dominantnija i magnetičnija. Ja nisam neka laka baletna publika i stvarno mi puno treba da me netko fascinira i svojim plesnim i glumačkim umijećem. Gledala sam uživo kako plešu i Mikhail Baryshnikov i Sylvie Guillem i zvijezde Bolshoi teatra i s tim plesačima kao referencama svaku Natalijinu ulogu gledala sam otvorenih usta uživajući u netipičnoj lakoći s kojom je svoje briljantno otplesane uloge glumački tonirala.
Natalia Horsnell nedavno je postala Natalia Kosovac, uskoro će se po prvi puta radikalnije transformirati za ulogu carice Sissi za balet čija se premijera u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu očekuje krajem ožujka ove godine pa smo o novim ulogama i imenima, njenoj učiteljici hrvatskog, ljubavi prema mirisu laka za kosu, nevjerici da je snijeg tako lijep, a ipak hladan i mokar i o tome tko joj je ukrao srce razgovarale u garderobi HNK u dvoglasju ili troglasju s njenom frizerkom, Journalovom fotografkinjom i čitavom nizu prolaznika, njenih kolega, koji ne propuštaju pitati Nataliju nešto na hrvatskom kako bi se raznježili i nasmijali njenom gotovo dječji tepajućem hrvatskom, začinjenom ponekom psovkom nužnom za dokaz o poznavanju bogatstva naše nacionalne jezične riznice.
Kako je australska balerina postala baletna solistica u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu?
Ukratko oduvijek sam željela biti plesačica a Europa je mjesto gdje treba plesati. Pa sam namolila mamu i tatu da me puste na audiciju za baletnu školu u Europi. Pa sam se preselila u Munich gdje sam pohađala Heinz Bosl školu pod ravnanjem Konstanze Vernon. Kada sam završila baletnu školu dobila sam ponudu za posao ovdje u Zagrebu. I ostalo znaš – preselila sam u Zagreb 2010. godine i od tada uživam ovdje.
Živjela si u Australiji, Njemačkoj i Hrvatskoj – voliš li živjeti i plesati ovdje?
Hrvatsko narodno kazalište je zadivljujuće. Volim što je tako lijepo i volim proći pokraj njega i reći kako je to moj ured. Plesati ovdje je fantastično jer imam osjećaj da nas publika voli doći gledati. I ja za njih volim plesati. Živjeti ovdje je isto fantastično – imam divne prijatelje i najdivnijeg muža. Zagreb nudi puno toga, isto kao i cijela Hrvatska i ovo je stvarno divno mjesto za život.
Sigurno ipak ima nešto što ti nije tako divno?
Ako baš moram nešto izdvojiti, a to mi nije lako, možda ipak ne volim snijeg. Nikako se ne mogu naviknuti. Je, krasan je za gledati ali je ujedno i hladan i mokar a to mi baš nije neka fora. Moja ideja, australska ideja, zime je 20 stupnjeva Celzijusa i da, to mi ipak nekad fali.
Prošle godine plesala si na jednoj još hladnijoj i fascinantnijoj pozornici – balet HNK-a u Zagrebu gostovao je na pozornici Aleksandrinskog teatra u Sankt Peterburgu?
To gostovanje u Rusiji bio je jedan od vrhunaca moje karijere. Ne samo da smo tamo plesali već smo plesali Anu Karenjinu. Bilo je nevjerojatno plesati Anu baš na toj pozornici, to mi je bila velika čast. Publika je fenomenalno reagirala. Bili smo šokirani koliko im se svidjela predstava iako su poznati kao jako stroga publika. To je bio veliki uspjeh cijelog HNK tima.
Pretpostavljam da je Ana Karenjina jedna od tvojih omiljenih uloga. Koje su tvoje druge omiljene uloge? U zadnje vrijeme imaš neki niz aristokratskih uloga, plešeš grofice, barunice a uskoro te očekuje i uloga carice.
Ne mogu reći da imam jednu ulogu koju volim više od drugih. Različite uloge volim iz različitih razloga. U ovom trenutku svoje karijere mogla bi izdvojiti pet najdražih koje sam do sada plesala – naravno Anu u Ani Karenjinoj, Gamzatti i Nikiyu u La Bayaderi, Odette i Odile u Labuđem jezeru, Giselle i barunicu Castelli u Glembajevima.
Tvoje uloge u Ani Karenjinoj i Glembajevima koje su i glumački vrlo zahtjevne dobile su brojne pohvale kritičara i publike. Da li bi Natalia bila glumica da nije balerina?
Ne znam što bi radila da ne plešem. Volim balet, to je dio mene. Ne znam da li bi bila glumica. Još uvijek bi voljela upravljati avionima.
Kao carica Sissi, glavna uloga u kojoj ćeš se uskoro naći, prvi puta ćeš postati brineta.
Da, i to me stvarno plaši. Ja jesam i uvijek sam bila crvenokosa. Ta promjena je u isto vrijeme i uzbudljiva i pitam se hoće li me ljudi prepoznati.
Kako je biti prirodna crvenokosa? Jesi li dokaz stereotipa da su crvenokose – vatrene, strastvene, senzibilne…? Na sceni se svakako čini da je tako.
Volim što sam crvenokosa. Da, ako je to stereotip – vatrena, strastvena i senzibilna, ja jesam takva. Znaju me kao snažnu i vatrenu, ali imam i tu puno mekaniju stranu koju malobrojni vide.
Kad smo već na temi kose – tvoja frizerka u kazalištu ima još jednu važnu ulogu u tvom životu osim što brine o tvojim frizurama.
Točno! Otkako sam došla u Hrvatsku moja frizerka Renči me pokušava naučiti hrvatski. Počele smo s osnovama poput boja pa onda stvarima na mom stolu – ukosnicama, četki… a sada već pokušavamo razgovarati o svemu. Svima je moj hrvatski smiješan i s obzirom na to da se nismo bavile gramatikom sigurno je to neki hrvatski naopačke, ali stvarno nas to zabavlja. Super smo tim i za kosu i za hrvatski!
Kako se pripremaš za predstavu?
Volim doći u kazalište ranije da imam vremena popiti kavu i sama se našminkati jer me to smiruje. Preferiram imati viška vremena nego žuriti. I naravno imam male luckaste stvari koje moram napraviti za sreću prije izlaska na pozornicu. Između ostaloga staviti malo laka za kosu na zapešća jer obožavam miris laka za kosu.
Koliko se Natalia s pozornice – Natalia barunica, Natalia carica, razlikuje od Natalije privatno?
Naravno da volim biti princeza i uživam u svim grandioznim ulogama koje plešem ali mi plesači dok radimo živimo po cijele dane u nekim verzijama pidžame ili trenirke i sjedimo na podu. Ja jako volim sjediti na podu a nekim ljudima je smiješno kad kažem da sam sretna da mogu sjesti na pod jer to je moja uobičajena pozicija. Naša pojavnost na sceni vrlo je kontrastna teškom radu koji joj prethodi. Kao što kažu – krv, znoj i suze.
Prije nekoliko godina zaklela si se da više nikad nećeš biti u vezi s Hrvatom. A onda si se ovo ljeto udala za jednog.
A što da kažem? Našla sam onog pravog. I on je najdivniji hrvatski muškarac, ako ne i najdivniji muškarac na cijelom svijetu. Nitko me nikada nije tako podržavao i mi sve radimo zajedno. Ne znam objasniti kako je ukrao moje srce, ali znam da je posve njegovo.
Tekst: Iva Biondić
Foto: Sanja Jagatić Photography, HNK
