Vasilije Nikitović: O mračnoj strani beogradskog noćnog života i novom srpskom filmu koji je nastajao 10 godina

Vasilije Nikitović: O mračnoj strani beogradskog noćnog života i novom srpskom filmu koji je nastajao 10 godina

Noćni život Beograda, ali i svakog velikog grada, nosi svoje nepredvidljive priče. Srpski redatelj Vasilije Nikitović jednu je od njih pretočio u svoj film prvijenac 4 Ruže koji je nedavno imao hrvatsku premijeru. Za ljubitelje srpske kinematografije, radi se o nezaobilaznom filmu na kojem je Nikitović radio čak 10 godina da bi na kraju prezentirao napetu priču o tome što se dogodi kad neiskvareni ljudi dođu u grad grijeha.

Film prati običnog čovjeka koji se dolaskom u Beograd okreće životu s one strane zakona. Nikitović je pritom okupio nevjerojatna glumačka imena, a između ostalih su tu i Srđan Todorović, Dragan Jovanović i Boris Milivojević.

S redateljem smo razgovarali o tome kako je uopće došao na ideju za ovakav film, zašto ga je snimao 10 godina i što je htio njime poručiti.

Cijeli proces nastanka 4 Ruže trajao je desetak godina. Kako ste došli do prvotne ideje i kako se finalna verzija filma razlikuje od prve?

Počeli smo od ideje da neiskvaren i naivan čovjek sa sela, željan svega onoga što veliki grad nudi, dolazi u veliki grad. Takvih priča znamo mnogo, od “Ponoćnog kauboja” do na kraju krajeva Crvenkapice, koja naivna ulazi u veliku šumu u kojoj će sresti zlog vuka. U prvoj verziji scenarija na kraju naše priče nije bilo ni vuka ni lovca. Tada u naš film ulaze Dragan Gagi Jovanović kao zli policajac (vuk) i Miloš Samolov kao kum glavnog junaka (lovac). Tako je film koji je na početku stvaranja imao zanimljivu priču o galeriji originalnih, noćnih frikova, dobio dramu, sukob i strepnju. Bio je to živ i kreativan proces, kojem su mnogo doprinijeli glumci svojim idejama i sugestijama.

Mislite li da se društvo pomaknulo s mjesta u ovih 10 godina odnosno smatrate li da je film relevantan i za današnju situaciju?

Čovječanstvo po prirodi stvari teži neprestanom napretku. Vremenska razlika od 10 godina u filmu se može primjetiti samo u jednom detalju – u pojedinim scenama se vide mobiteli starije generacije. Sve drugo je isto. Iste su želje, isti strahovi i iste dileme, i kod pećinskog čovjeka i kod hipstera. I jedan i drugi će prije ili kasnije doći do trenutka u kojem će se odlučiti za dobro ili zlo djelo. Samo je to važno. Koliko mene, toliko i ideji koju film 4 Ruže isijava s filmskog platna.

4 Ruže posjeduju cijelu lepezu likova koje ste portretirali do najmanjeg detalja, ali cijelo se vrijeme dobro miješa s lošim, a pozitivci postaju negativci. Čini se da granica postaje vrlo tanka. Što ste htjeli zapravo publici ispričati kroz te likove?

Da je svaki čovjek kao rijeka, nekad brz, nekad spor, nekad bistar – nekad mutan, nekad i negdje velik, a nekad i negdje mali.

Imate povijest na televiziji i filmu, no ovo vam je prvo redateljsko iskustvo – zašto baš noćni život Beograda kao glavna tema vašeg debija na filmu u ulozi režisera? 

Noćni život i kafana su mjesto gdje možete i sigurno ćete sresti i crvenkapicu i vuka. Dodatno, na takvim mjestima pod utjecajem alkohola, a nažalost sve češće i upotrebom opasnih narkotika, ljudi doživljavaju pomak iz svjesnog u polusvjesno, čak i duboko nesvjesno i nesavjesno stanje. U tim stanjima može se dogoditi da vas crvenkapica ugrize za ruku, a vuk zaplače u ispovijesti da ga vara vučica.

Epitet filmu su svakako i jaka glumačka imena. Je li vam činjenica da surađujete s takvim glumcima, a u pitanju je ipak vaš filmski prvijenac, dodavala pritisak?

Naprotiv. Imao sam ogromnu pomoć i njihova vjera u film 4 Ruže mi je davala dodatnu snagu da film dovedemo do kraja kojim ćemo se svi ponositi.

Je li stvarnost koju ste prikazali svojstvena upravo Beogradu ili je možemo povezati i s drugim većim gradovima i kulturama?

Beograd – New York – Zagreb – Tokio. Svi živimo u istom selu.

Prizor u kojem je tulum u 4 Ruže na vrhuncu je moguće jedna od najsnažnijih scena u cijelom filmu. Kako je nastala i slažete li se da su na neki način likovima pale maske u tom dijelu filma?

Ta katarzična scena je u startu zamišljena tako da maske padnu s lica i tako da gledatelja ostavi bez daha i da ga uvede u stanje u kojem se nalaze i junaci filma. Montirana je dvije godina i glavna dilema je bila, hoće li ljudima pozliti dok je budu gledali i treba li je malo skratiti. Ako znamo što se dogodi na kraju te scene, donijeli smo odluku da idemo hrabro do kraja. Mnogi gledatelji za tu scenu kažu da je najbolje snimljena scena tuluma u povijesti filma.

Kakve su bile reakcije na vaš film u Srbiji?

Živimo u vremenu kada komentari putem društvenih mreža jako brzo dolaze do javnosti i s ponosom možemo reći da je naš film publika shvatila i prepoznala kao dobar, zanimljiv i što je najvažnije iskren i osvješćujući. Film nije napravljen da bi se svidio svima, na kraju krajeva to i da smo htjeli, to je nemoguće. Pogledajmo samo oprečne kritike posljednjeg Tarantinovog filma ili Jokera. Film 4 Ruže je mali film koji je podigao veliku prašinu.

Nakon ovog iskustva, planirate li još vlastitih redateljskih projekata u budućnosti?

Upravo završavamo scenarij za novi film čije je snimanje planirano na jesen ove godine.

Foto: NOVO4/Vasilije Nikitović, IMDb

Učitati još
Zatvori