Kako sam postala art direktorica: Hannah Vranko

Postoje ti neki ljudi na koje se odmah “zakačite”. Bilo upoznavanjem uživo ili promatranjem njihovog izričaja na društvenim mrežama. Instagram je odlična platforma za ovaj efekt jer nečija će vam estetika sjesti na prvu i odmah ćete kliknuti follow.

Jedna od takvih osoba je Hannah Vranko, mlada kreativka koja je inozemnu karijeru odlučila zamijeniti onom freelancera u Hrvatskoj. Zaintrigirao nas je njezin pogled na svijet kroz te male četverokute Instagram fotografija koje smo pronašli na njenom profilu pa smo je odlučili upoznati. I ispostavilo se da je Hannah savršena osoba za lansiranje naše nove rubrike “Kako sam postao/la…” u kojoj ćemo ugostiti različita zanimljiva zanimanja i profesije te ih pobliže predstaviti publici.

Njeno je zanimanje teško definirati jer uskače u puno srodnih uloga istovremeno, no sva su bazirana u kreativnoj i dizajn industriji. Preko studija produkt dizajna, do art direktorice, stilistice, put ju je od Zagreba odveo do Njemačke i nazad u Zagreb. A čime se točno danas bavi, doznajte u nastavku…

1. Tvoj je portfolio vrlo bogat raznovrsnim projektima, no svima u istom ili sličnom polju djelovanja – kako bi se opisala jednom riječju?

Pa iskreno mislim da je pun prilično različitih projekata haha – ok, veže ih možda nekakvo zajedničko područje, koje bi se moglo široko opisati kao “lifestyle”, ali moje uloge se često mijenjaju… Ako se samo jednom riječju moram opisati onda bi to vjerojatno bila “kreativac” tj. “kreativka” – nisam velik fan definicija i jedan tako širok pojam vjerojatno najbolje odgovara poslu koji nekad podrazumijeva jednu, nekad dvije ili više (većinom srodnih) uloga… No evo, prema CV-u sam art direktor.

2. Kako je izgledao tvoj put od odluke o upisu na fakultet pa sve do danas? Jesi li oduvijek znala u kojem smjeru se želiš kretati?

Iako sam završila Produkt dizajn na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, nikad se zapravo nisam točno time bavila – ubrzo nakon završetka zadnjih predavanja odlazim u Englesku u potrazi za novim iskustvima, prvim praksama (internshipima) i život u inozemstvu mi samo otvara apetit za novim iskustvima van okruženja u kojem sam odrasla i školovala se…

Sljedeća postaja i drugi internship bio je Beč, a nakon toga se finalno nastanjujem u Münchenu – gdje sam i dan danas još uvijek “jednom nogom”. Tamo igrom slučaja dobivam posao u jednoj kreativnoj agenciji, pa u drugoj… I radim kao art direktor nekih 5 godina. Možda jedino što sam znala sa sigurnošću pri upisu na fakultet je bilo da želim dobiti širinu znanja u dizajnu i srodnim područjima (što mislim da i dalje Studij dizajna zaista pruža, upravo zbog interdisciplinarnog pristupa i kolegija na drugim fakultetima i akademijama), no lagala bih kada bi rekla da mi je bilo jasno čime ću se na kraju baviti…

Iako je vrijeme mojih prvih praksi još bilo vrijeme “van EU”, a Erasmus se tek počinjao testirati, sada na to gledam tako da je bitno slijediti taj poriv za novim i u kombinaciji s entuzijazmom, iskustva se zaredaju i postane ti jasnije što te zanima dok usavršavaš vještine koje će te profilirati…

3. Misliš da je danas važnije nego prije ispuniti CV raznovrsnim iskustvima i poslovima kako bi bio što konkurentniji na tržištu?

Mislim da su za nečije zanimanje jednako (a ako ne i više) od diplome bitna iskustva i learning by doing. Osobno me nitko u inozemstvu nije pitao za nikakve dokumente (osim za vizu/dozvolu boravka u putovnici haha), već za reference i iskustvo. Moje iskustvo je da su odrađeni poslovi i reference puno bitniji nego što je netko završio. Osim toga, prirodno se poploči put u smjeru u kojem i sami želimo ići…

4. Danas se, za razliku od situacije u kojoj su bili naši roditelji, poslovi, pa čak i mjesta boravišta, mijenjaju puno češće, u prosjeku svake tri godine. Kako je kod tebe došlo do povratka u Hrvatsku nakon građenja inozemne karijere?

Promjene su zdrave! Prema mojem iskustvu u inozemstvu, sasvim je normalno mijenjati posao svakih 1-3 godine. Na taj način se i raste, sam sebi postavlja izazove… U kreativnoj industriji čest je slučaj zasićenja s klijentima/agencijskom atmosferom pa su te promjene i neizbježne!

Povratak u Hrvatsku ili konkretno povratak u Zagreb… Hmm… Zagreb je moje prvo “doma” i uvijek sam mu se redovito vraćala skoro na mjesečnoj bazi… Tu je familija, prijatelji… I ta nostalgija nakon svakog vraćanja je u jednom trenu prerasla u ideju o povratku, barem djelomičnom! Naime, kako sam prije manje od godinu dana odlučila raditi kao full time freelancer sasvim mi je bilo svejedno gdje ću imati svoj “home office”. Pa zašto onda ne bih bila u svom gradu u kojem zapravo nikad do sad nisam imala priliku raditi svoj posao! Ključ je u fleksibilnosti i ponekad nije lako uskladiti biti i tu i tamo istovremeno ali treba si postaviti prioritete i pokušati izvesti što je najbolje u tom trenutku…

5. Što te nagnalo na promjenu? Zasićenje ili urođena želja za nečim novim?

Urođena želja za nečim novim zvuči prilično kao sastavni dio mog karaktera hehe ali zapravo dogodio se splet okolnosti koji je potaknuo i omogućio tu promjenu… Unatoč njemačkom “ugovoru do penzije” u internacionalnoj mega-agenciji, nisam osjećala da sam na pravom mjestu i nisam bila potpuno sretna. Kako sam uvijek nešto sa strane freelanceala, već sam godinama imala otvoreni tzv. “small business” pa je zapravo “samo” trebalo dati otkaz! (smijeh)

6. Je li bilo zastrašujuće krenuti u freelance vode i to na sasvim drugačijem tržištu?

Krenuti u nešto prilično neizvjesno je uvijek pomalo zastrašujuće, ali to stvara i neku dobru energiju neodustajanja… Kako sam zapravo krenula vani, to se tu samo pretočilo i danas i dalje radim i za inozemstvo… Sretna sam jer moj posao nije uvijek geografski vezan, a Europa (i svijet uostalom) je povezanija no ikad! Ono što me ovdje veseli je entuzijazam, spontanost i taj naš talent za snalaženje – jer nerijetko su rezultati truda kreativaca ovdje na prilično visokoj i konkurentnoj razini – dok su ponekad teški uvjeti i manjak budžeta u finalnom proizvodu nevidljivi!

To je super, ali opet, nadam se da se situacija polako mijenja i da će se kroz neko vrijeme senzibilitet za kreativnu branšu razviti do razine da će se moći prestati morati objašnjavati da su i to poslovi koji se – logično – naplaćuju.

7. Na koji si projekt najponosnija?

Uhh, teško mi je izdvojiti jedan projekt, ali ako bi to morao baš biti neki koji bi možda i najbolje opisao posao art direktora, a i zaista mi je osobno bio jedno od najdražih iskustava – onda bi to vjerojatno bilo snimanje kampanje za Rolf Benz s genijalnom Heidi Lerkenfeldt i njenim timom. Stvari su se posložile tako da, za tada već bivšu agenciju, odradim ovaj divan projekt i to od same pripreme, art direkcije na samom setu (dvije nevjerojatne lokacije u Nizozemskoj) te vođenja post produkcije finalnih motiva… Jako sam zahvalna na toj prilici.

8. Gdje pronalaziš inspiraciju za izvedbu novih projekata?

Prvenstveno sam vizualni tip i upijam apsolutno sve oko sebe… Bilo to u stvarnom ili digitalnom svijetu. Gotovo opsjednutost interijerima, objektima i dizajnom općenito rezultira s neprekidnom potragom za nečim zanimljivim, neobičnim, ponovo otkrivenim… Često su to vrlo jednostavne stvari koje izazovu nekakvu emociju. Nekada neki materijal, nekada predmet, serija fotografija, skulptura, scenografija… Nečija zanimljiva interpretacija neke misli ili ideje u nekom mediju. Ali također priroda… I, naravno – klišej, ali – putovanja!

9. Kako si gradila svoju estetiku i postoji li netko/nešto tko/što je u najvećoj mjeri utjecalo na tvoje viđenje načina na koji radiš danas?

Mislim da se to neko oblikovanje događa “po putu” i nikad ne završava a spoj je raznih utjecaja vlastitog okruženja, interesa i senzibiliteta. Zanimljivo je da živimo u jednom jako fluidnom razdoblju gdje se pretapaju najrazličitiji kulturološki utjecaji, a djelomice ih i sami biramo. Spomenula sam da mi definicije ne sjedaju najbolje tako da mi je teško definirati vlastitu estetiku – a možda je to i potpuno nepotrebno, ako ionako neprekidno evoluira!

No ako bih baš morala precizirati čije utjecaje pratim i smatram inspirativnim, to bi vjerojatno bio mix kreativnih scena sjevera Europe. Recimo Danska ili Švedska jednostavno su jako napredne zemlje u svakom smislu i hrabro konstantno pomiču granice (bilo kreirajući trendove dok ostatak slijedi ili u generalnom pristupu poslu i privatnom životu). Tu neku inspiraciju doduše rijetko uzimam u svom izoliranom obliku već češće u kombinaciji s nečim možda bližim kontekstu koji je nama poznat – volim nesavršenost, improvizaciju i ta neku dozu nostalgije. Zapravo mi je upravo neobičan mix stila i kulture nešto najzanimljivije.

10. Tvoje kreativno oko u poslu prati i odličan modni stil. Koliko je to u tvojem slučaju povezano?

Hvala na komplimentu! Modi pristupam s istim “kreativnim okom” pa bi se moglo reći da postoji poveznica no sve je to puno spontanije i zapravo brzinski! Ne radim koncept odijevanja kao kod nekakvog stylinga seta/interijera ili direkcije fotografije haha – i gotovo uvijek je to što nosim odraz trenutnog raspoloženja (što u poslu baš i ne bi bilo poželjno haha). Nosim ono u čemu se u tom trenutku osjećam dobro i kao ja. Volim kontraste i komade koji pričaju neku priču, ali i neku dozu nesavršenosti u svemu… Time što nosimo šaljemo određenu poruku o sebi i ona ne bi trebala biti preozbiljna!

Foto: Sanja Jagatić

Hvala Cafeu u Dvorištu na ustupljenom prostoru za snimanje.

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori