Danas vam predstavljamo Dječji vrtić Snježna pahulja u Fužinama. Radi se o modularnom vrtiću koji su projektirali arhitekti iz Studija Mapa, a koji je otvoren u rujnu ove godine.
Projektni zadatak od strane investitora koji je dočekao arhitekte nudeći, naizgled, više ograničenja nego mogućnosti, glasio je ovako – Naša želja je da u narednih 12-16 mjeseci s radom krene prvi dječji vrtić u Fužinama. Imamo ograničen budžet. Molimo vas da s obzirom na vremenske uvjete i brzinu razmislite o modularnoj gradnji. Vrtić svakako mora imati kosi krov i ne bismo da ima drvenu fasadu. Također je napomenuto da se uz sjevernu granicu vrtićke parcele nalazi rijeka Ličanka te se u tom zaštićenom riječnom pojasu ne smije graditi i nužno je omogućiti nesmetan pristup do korita rijeke zbog održavanja. Imajući na umu činjenicu da im je projektiranje tipologije vrtića oduvijek bio autorski užitak, arhitekti su sva navedena ograničenja odlučili prihvatiti, iskoristiti i pretvoriti u prednosti.
Dječji vrtić Snježna pahulja
Objekt vrtića podijeljen je na manje volumene, s namjerom da se tako što više oblikovno približi djeci kao svojim primarnim korisnicima, istovremeno se formom krova prilagođavajući okolnoj ruralnoj izgradnji. Vanjska ovojnica od tamnog profiliranog lima s kosog krova se ‘spušta’ na fasadu, dodatno naglašavajući podjelu zgrade na četiri volumena; tri vrtićke jedinice te prostor polivalentne dvorane. Ovaj najveći i najdominantniji volumen dvorane dodatno naglašava i formira ulaz u dječji vrtić s jugozapadne strane.
Odabirom kosog dvostrešnog krova, koji je nagibom blizak lokalnoj arhitekturi, u vrtićkim su volumenima stvoreni interijeri prostrane visine, što su arhitekti iskoristili za projektiranje dvoetažnih prostora: galerija povezanih stubištem s ostatkom jedinica. Visine galerija namjerno su manje, kako bi služile kao intimniji prostori isključivo namijenjeni za boravak djece. Organizacijom galerija unutar vrtićkih jedinica ostvareno je fleksibilno okruženje, podložno dodatnom oblikovanju i korištenju od strane svojih korisnika.
Zaigranost djece kao korisnika zgrade te lokacija i mikro okruženje naselja i ambijenta u kojem se vrtić nalazi, interpretirani su oblikovanju fronte zgrade grafičkim prikazom ‘kućice’ na pročeljima glavnih volumena. Na taj način fasada, uokvirena suvremenom interpretacijom kosog krova, stvara igru sjena i percepcije izgleda objekta, puštajući prolaznika da ‘odabere’ koji mu je prikaz draži.
Ulaskom u vrtićke volumene korisnik jasno doživljava ritam odvojenih jedinica, čiji je interijer kompletno obložen drvom, u potpunom kontrapunktu s tamnim fasadnim i krovnim limom te žbukanim pročeljima. Maksimalna iskorištenost drvenih materijala u interijeru odgovor je na nemogućnost korištenja tog materijala u eksterijeru, ali i direktna asocijacija na drvo kao tradicionalnu sirovinu područja Gorskog kotara. Vrata, stubišta galerija, obloge polica i zidova te maske radijatora, kao i većina mobilnog namještaja, ciljano su dizajnirani i izvedeni upravo u drvu, prirodnom materijalu koji svojom toplinom stvara poticajno okruženje za odrastanje djece. Pločama od punog drveta obloženi su kosi stropovi i dio zidova vrtićkih jedinica. Minimalna udaljenost okolne gradnje te ograničenja odabrane modularne izgradnje definirali su organizaciju ‘manjih’ otvora na fasadi, potencirajući tako projektiranje dominantno drvenog interijera koji je osmišljen kao svijet za sebe.
Ispred vrtićkih jedinica nalaze se manje terase, a veće zajedničko igralište pozicionirano je na jugoistočnoj strani parcele, kako bi se udaljilo od glavne prometnice i susjednih objekata te približilo zelenijem potezu parcele vrtića, uz korito rijeke Ličanke. Igralište je preko unutarnje komunikacije povezano s ostalim prostorima vrtića.
Iako je interijer vrtića introvertiran, ulazni prostor projektiran je s prostranim pogledom prema intenzivnom zelenilu uz rijeku, pozicioniranom iza vrtića, na sjevernoj strani, uokvirujući tako sliku pejzaža i idile kao prikaza koji djeca, možda i nesvjesno, percipiraju prije ulaska u svoj šareni i razigrani svijet. Vrtićke jedinice i dvoranu ‘spajaju’ zajednički komunikacijski prostori koji su, kao i servisne prostorije te prostorije uprave vrtića, niže visine i ravnog krova. Prateće prostorije, kuhinja, ured, soba za sastanke, spremište, karantena, garderobe, sanitarije odgajatelja te kotlovnica pozicionirani su na sjevernoj strani parcele i svojim su oblikovanjem, kako u interijeru tako i u eksterijeru, u drugom planu.
Ograničenja lokacije, orijentacije jedinica, veličine parcele za izgradnju vrtića te gusta izgradnja oko nje, kao i prostorni standardi dječjih vrtića – skoro sve od navedenih postavki bile su pri projektiranju testirane do svojih granica, kako bi se budućim korisnicima zgrade pružilo inovativnu i inspirativnu podlogu koja se reflektira u arhitektonskom obliku cjelokupnog objekta, nacrtu svake prostorije i dizajnu prostornih elemenata.
Više o ovom genijalnom konceptu i prostoru pročitajte na vizkultura.hr.
