Najljepši pogled koji može postojati s neke terase ili prozora je pogled na more. A onda na vinograde ili maslinike. U biti sva tri moja omiljena krajolika su (potencijalno) tekuća – i more i ona druga dva koji rode žute ili crvene tekućine različitih nijansi, odnosno vino, i zeleno-žutu gustu tekućinu, odnosno maslinovo ulje. A te tekućine imaju i jedne od najljepših mirisa na svijetu pa su moji najmiliji mirišljavi krajobrazi zapravo prave sinestezije.
Vinska rezidencija Cattunar
Iz vinske rezidencije Cattunar puca takav pogled da mogu vidjeti miris sva tri moja omiljena pogleda. A za potrebe neke savršene Instagram objave sunce zađe točno za Brtoniglu i ocrta sjenu malog kamenog istarskog gradića na svojoj vatreno narančastoj pozadini. Svjesna sam koliko moj opis ove lokacije zvuči pretenciozno pitoresknim i nerealno oduševljeno. Ali vinska rezidencija Cattunar je jedno posve nerealno fantastično mjesto. Kao dokaz priznajem da sam pri odlasku već dogovorila sljedeći ne jedan, nego dva dolaska.
Među vinogradima obitelji Cattunar, iznad impresivnog podruma u kojem spavaju pjenušci i razne sorte bijelih i crnih vina, prošle je godine otvoren raj za vinoljupce – 11 luksuzno uređenih soba s vanjskim bazenom, teretanom i wellness zonom koja radi 24 sata na dan. Svjesna sam da opis „raj za hedoniste“ zvuči kao reklamna floskula ali mjesto je stvarno raj za hedoniste. Jer ako leći prije spavanja u jacuzzi pa na veliki krevet ljuljačku s čašom s pjenušcem od muškata ruže nije ultimativni hedonizam ne znam što je.
Sobe nose imena Cattunarovih vinskih etiketa i jednako mi je teško odabrati koja je najljepša soba kao i koje mi je najbolje njihovo vino koje sam probala (a dosta sam ih pomno isprobala). Za vino ću ipak priznati da su mi na vrhu ljestvice vino antički zlatne boje i kompleksnog mirisa zrelog voća, vanilije s malo meda i lješnjaka – Collina koja je 2018. ovjenčana Decanterovim zlatom i jedno od vina „Četiri zemlje“, ono sa sive zemlje koje miriše na sijeno, med i sušeno voće.
Obitelj Cattunar znanstveno je pristupila specifičnosti terroira zapadne Istre pa je nakon studije o tlu i mikroklimama svojih vinograda odlučila malvaziju koja raste na različitim tlima – crnom, sivom, crvenom i bijelom buteljirati posebno i dobila četiri različita branda malvazije. Fascinantno je kušati te enološke i znanstvene eksperimente i slušati Franca Cattunara kako priča o jednoj vinarskoj ambiciji koja sada miriše u čaši ispred vas i opsjeda vas idejama kako te malvazije kombinirati s nekim gastronomskim užicima. Kao što sam u jednom ranijem tekstu o vinu priznala – nisam ni educirana ni autodidakt kad su vina u pitanju. Ja sam samo jedna vinoljupka a i o lijepim, finim, interesantnim vinima je interesantno i pričati pa evo i pisati. Ali vina poput Cattunarovih najbolje je probavati i uspoređivati i čini mi se da je vinska rezidencija i sagrađena kao oaza za hedonističko istraživanje i pokušaj da se prije odlaska pravilno odluči o buteljama i kartonima koje treba ponijeti kući.
Prošli puta su mi dva dana za to bila malo pa ću sljedeći puta ostati svakako na duljem studijskom boravku a to preporučam i svima drugima koji se tamo zapute…
