Ilina Cenov: Urnebesni ‘Zombiji’

@thoughtcatalog

@thoughtcatalog

‘Kronični sj…tis’. Tu dijagnozu imaš ako si totalno izgubljen u svom životu, i svaka tvoja životna odluka te odvede korak dalje od ‘izlječenja’. I upravo to ima Joshua Levin, tridesetineštogodišnji čikaški scenarist u usponu. Čovjek je prepun ideja za scenarije, za koje naravno nema pojma vrijede li išta, ali pobožno sjedi u ‘Coffee Shoppe’-u i piskara na svom laptpu. U stvarnosti, Joshua u večernjoj školi predaje engleski useljenicima (mahom istočnim Europljanima), od kojih ga većina njih ismijava, i koluta očima na svaki njegov pokušaj njihove “izobrazbe”. Ali, hajde. Joshua je upravo u smišljanju odličnog (hm) scenarija za postapokaliptični SF film ‘Ratovi zombija’, a usporedo s akcijom u scenariju, vrlo precizno, temeljito i urnebesno nastoji u svoj život unijeti što više nereda i kaosa. Iako ima djevojku, dječju psihologinju japanskog porijekla (‘zen gospodaricu’), uvaljuje se u nepromišljenu ljubavnu vezu s bosanskom izbjeglicom, Anom. Ona, naravno, ima muža, i to nasilnika koji boluje od PTSP-a. Joshuin stanodavac, Stagger, veteran (i također PTSP-ovac) Zaljevskog rata, dok Joshue nema u stanu, njuška njegov prljavi veš. Tata mu ima mlađu ljubavnicu i problem s prostatom. Sestra mu je malo luda… Pa još malo nasilja, vitlanja sabljom, bolnice, seksa, tetovaža, jedan mačak, jedna tinejdžerica, nekoliko kvaziscenarista, hrpa Bosanaca…

@perfectfotki

@perfectfotki

To bi ukratko bio sadržaj urnebesnog romana Aleksandra Hemona ‘Kako su nastali Ratovi zombija’. S Hemonom sam se već susrela u njegovoj memoarskoj prozi, ‘Knjiga mojih života’, u kojoj saznajemo kako se Hemon, rođeni Sarajlija, 1992. igrom slučaja obreo u Chicagu, dok je u Sarajevu upravo počinjalo gorjeti, te jednostavno ostao tamo. Prazninu izbjeglice popunjavao je pisanjem, i to pisanjem na engleskom. I ukoliko malo pročešljate kritike njegovih knjiga, tada ćete vidjeti da kritičari ističu kako čovjek fantastično piše, i to na jeziku na kojem je počeo pisati tek u odrasloj dobi.

E sad, ‘Knjiga mojih života’ bilo je intimističko, pomalo lirsko i toplo djelo, (na kraju me i rasplakalo), i stoga me prilično iznenadio ton ‘Zombija’. Naime, Hemon je servirao nešto sasvim drugo. ‘Zombiji’ su izuzetno duhovita, zapravo tragikomična, aktualna i provokativna proza, prožeta urnebesnim i dinamičnim dijalozima. Hrpa disfunkcionalnih, lagano šenutih, neobičnih i nevjerojatno zanimljivih i originalnih likova ( u istim takvim životnim situacijama), stežu svoj obruč oko našeg scenarista, tako da se ponekad čini da je i sam zapeo u ‘Ratovima zombija’ koje tako revno piše. Neprepričljiva radnja, koja počesto dovodi do apsurda, upravo je genijalna. Osjećamo lik Joshue i njegov kaotični život, njegovu zbunjenost, inertnost i neuspjeh, i jednostavno ga obožavamo. I sam Joshua zna da je luzer, pa se često pita ‘Što ako se jednog dana probudi, nakon noći uznemirujućih snova, i shvati da se pretvorio u duha, u potpuni neuspjeh?’

perfectfotki

@perfectfotki

‘Kako su nastali Ratovi zombija’ pametno je, čitko, pitko i britko štivo. Hemon je kroz tragikomične i urnebesne situacije suptilno provukao i aluzije na filozofa Spinozu, Bibliju, američku vanjsku politiku, Bushevu administraciju, invaziju na Irak, pitanja emigranata, i njihovu dislokaciju i brojne teškoće, s kojima se susreću. Na taj način dobili smo punokrvan roman, koji u isto vrijeme ima uzbudljivu radnju, koja nas gura naprijed, bizarne likove, tragikomične momente, ali i dubinu i nesumnjivu kvalitetu. Hemon je pokazao da je sjajan pisac, da jako dobro zna što radi, vješto balansirajući komercijalnu zanimljivost, i dublju poruku.

Stoga, ukoliko želite znati je li Joshua izliječen od tog svog ‘kroničnog sje…isa’, ili su ga negdje usput proždrli njegovi osobni ‘zombiji’, bacite se naglavnce u ovaj roman. Odlična zabava je zagarantirana!

@thoughtcatalog

@thoughtcatalog

Foto: Instagram

Komentari