Intervju s ekipom filma Ustav Republike Hrvatske

ustav-republike-hrvatske-2

Prije dva dana, 4. listopada, održana je hrvatska pretpremijera jednog od najiščekivanijih domaćih filmova, Ustava Republike Hrvatske. Pretpremijeru je pogledalo preko tisuću ljudi, a film je još prije pretpremijere pobudio veliki interes i pozornost javnosti jer se bavi, na žalost, aktualnom temom tolerancije i netrpeljivosti.

Ovaj, kako mu se tepa, ljubavni film o mržnji posljednje je djelo našeg velikog režisera Rajka Grlića, scenarista Ante Tomića i u glavnim ulogama donosi odlična ostvarenja Nebojše Glogovca, Ksenije Marinković i Dejana Aćimovića. O mogućem utjecaju ovakvih, pa i ovog filma, na društvo te njegovo stanje svijest razgovarali smo s režiserom Rajkom Grlićem i Ksenijom Marinković i Nebojšom Glogovcem.

ustav-republike-hrvatske-3

Smatrate li da ovakvi filmovi, predstave, serije, knjige… umjetnička djela koja propitkuju toleranciju društva pridonose mijenjanju društva na bolje?

Ksenija Marinković: Nadam se da pridonose!

Rajko Grlić: Sumnjam da umjetnička djela mogu direktno mijenjati društva na bolje ili gore od onoga što jesu. Ta nas djela, kada su zaista dobra, samo propitkuju, dovode u sumnju naš pogled na svijet. A to propitkivanje, ta sumnja u postojeće, može ponekad, u nekim pojedincima, provocirati pitanje o vlastitom ponašanju. A kada se to dogodi i ako se dogodi, onda je to puno. Onda je to zametak nečega sto može dovesti do promijene pojedinca. A kada se mijenja pojedinac….

Nebojša Glogovac: Smatram. Da ne smatram, ne bih se umjetnošću ni bavio.

ustav-republike-hrvatske-8

Snimajući film, a sada i tijekom gostovanja po festivalima i raznim projekcijama, jeste li i sami (sebi) rušili neke predrasude?

Ksenija Marinković: Koliko sam shvatila iz ovoga sto sam pročitala o tome (budući da sama nisam putovala – tek ću putovati), da svi razumiju film, svugdje i dira ih.

Rajko Grlić: Da. Čovjek svakodnevno ruši neke predrasude. Ili u ovom slučaju bolje rečeno strahove. Strah od toga da li jedna mala lokalna priča iz Gundulićeve ulice u Zagrebu može biti razumljiva na nekom drugom kontinentu. I može. Jedan strah, jedna predrasuda manje.

Nebojša Glogovac: Razmišljam isto kao i do sada, a ovaj film je samo potvrda mojih uvjerenja.

ustav-republike-hrvatske-4

Mislite li da se ljudi mogu promijeniti, da ipak mogu mržnju zamijeniti s ljubavlju?

Ksenija Marinković: To bi bilo divno. Katkad vjerujem u to, a ponekad mislim da nema pomoći.

Rajko Grlić: Da, vjerujem da se to, u vrlo rijetkim i iznimnim slučajevima, moze dogoditi.

Nebojša Glogovac: Može se mijenjati svijest, a samim timer i čovjek.

ustav-republike-hrvatske-5

Iako je Ustav Republike Hrvatske zapravo intimna priča o četvoro ljudi koji se isprva ne poznaju, a povezuje ih isti stambeni prostor, mislite li da se ona može shvatiti univerzalnije i preslikati na sve ili većinu stanovnika zemalja iz regije te hoće li se ljudi prepoznati i/ili poistovjetiti s pričom?

Ksenija Marinković: Sigurno! To je već provjereno na raznim festivalima.

Rajko Grlić: Mi smo priču pravili kao kokretnu priču konkretnih ljudi na konkretnoj adresi. Ako netko iz toga izvuče neke unioverzalne zaključke to je stvar njegovog čitanja priče. Znate, svaka priča je veliko samoposluživanje. Onaj koji ju gleda bira šta će izabrati i kako će izabrano tumačiti.

Nebojša Glogovac: Upravo je to želja i namjera filma. Da nema širu konotaciju bilo bi nezanimljivo na njemu i raditi. Tako da – da. Nadam se i vjerujem.

ustav-republike-hrvatske-9

Zadnjih nekoliko godina svjedoci smo rasta netrpeljivosti u društvu, jačanju konzervativnije struje, kao da dolazi neki novi val netolerancije, zasljepljenosti ideologijama… što vi mislite otkud ta mržnja, gdje je njezin korijen i kako ga iščupati?

Ksenija Marinković: Mržnja i netolerancija razvijaju se tamo gdje se to dopušta, a mislim da su korijen obično interesi (po principu ‘zavadi pa vladaj’). Gdje postoji volja za tolerancijom ona će se i razviti.

ustav-republike-hrvatske-7

Rajko Grlić: Mrznja, ksenofobija, netolerancija osnovni su alati politike. Šireći strah i mržnju prema drugačijem najbrži je put ka vlasti. On najlakše ujedinjuje masu, najlakše je pali i pomoću toga se masom najlakše manipulira. To što nam se događalo zadnje dvije godine upravo je ta priča.  Zajednica je pristala na manipulaciju i tako smo se našli u močvarnom polju netrpeljivosti prema različitom; spolnom opredjeljenju, religiji , naciji… Političari su to započeli, ali ni oni koju su to prihvatili nisu u toj priči nevini. Dugo će nam trebati svima zajedno da se iz toga izvadimo.

Nebojša Glogovac: Vjerujem da je ta mržnja dirigirana, a služi manipulaciji. Od nje imaju koristi samo političari i njihovi prljavi ciljevi. A za običan narod to znači patnju, selidbe, nemaštinu i bol. Naivno se ipak nadam da je narod, iz ne tako davne prošlosti, ipak nešto naučio.

ustav-republike-hrvatske-6

Foto: Saša Huzjak i Hà Kin

Komentari