Vječno pitanje “Što ako…?”

Što ako se probudiš jedan dan i shvatiš da imaš već 60, 70 ili više godina, pogledaš svoj život unazad i shvatiš da si se većinu svog vremena brinula i opterećivala nečim nepotrebnim i nebitnim.

O onom što će netko drugi reći o tebi ako napraviš nešto drugačije, nešto što se od tebe ne očekuje, nešto što tvoja okolina neće odobriti ili te čak odbaciti radi tog.

Koliko si puta zbog toga propustila priliku da pokušaš, da isprobaš, da se veseliš, samo zato jer će te osuditi, ismijavati i pričati o tebi ono što misle da je istina. A tko su doista „oni“ i koliko su važni u tvom životu?

Koliko si puta na početku ljeta, obukla traperice ili dugu suknju, dok je vani peklo 35 stupnjeva, samo zato jer ti noge nisu savršene i nemaju onu besprijekornu preplanulu put (kao one druge „savršene“ žene koje prolaze kraj tebe), pa se nisi usudila da ne bi netko slučajno upirao prstom. Koliko puta si se skrivala iza široke odjeće da se ne vidi trbuh jer ne izgleda kao s reklame ili si obukla dvije majice kako ne bi slučajno „ispao“ ako se ova druga podigne dok se krećeš.

Koliko puta nisi izgovorila nešto što si željela, jer nisi htjela ispasti smiješna, nisi se htjela isticati, nisi se htjela svađati ili si samo pomislila da bi mogla naići na nerazumijevanje ili osudu pa bolje da šutiš. Koliko puta si mislila da si nešto trebala, morala, mogla, a nisi pa si si to isto mjesecima i godinama predbacivala. Koliko puta si se trudila da se dopadneš nekom tko je bio toliko nebitan. Koliko puta si plakala i mislila kako ćeš suzama dobiti ono što se nisi usudila tražiti ili izgovoriti. Koliko puta si mislila da ne zaslužuješ jer nisi dovoljno dobra, lijepa, pametna i sposobna. 

Koliko puta si radila protiv sebe?

Koliko puta nisi slušala onaj svoj unutarnji glas koji ti je uvijek govorio prave riječi i pravi smjer, ali mu nisi vjerovala, jer oni oko tebe ipak znaju što je za tebe bolje ili najbolje. Koliko puta si ulazila u veze za koje si odmah na početku znala da nisu za tebe i da nemaju budućnost, samo zato jer si trebala nekog ili nešto što nisi mogla pronaći unutar sebe same.

Koliko puta si bila ljuta na samu sebe i predbacivala si zbog „krivih“ odabira, rješenja, izgovora. Koliko puta si radila ono što ne želiš i što nisi morala, ali si mislila da želiš, mislila si da moraš i da je to najbolje što možeš za sebe. Koliko puta si se skrivala i tražila opravdanja za tuđe postupke koji su ti nanosili nelagodu i bol. Koliko puta si analizirala jedno te iste događaje, ljude i situacija i pitala se da li je moglo biti drugačije.

Koliko puta si odbila učiniti nešto što si oduvijek željela. Koliko puta si odustala od sebe, od svojih želja i potreba, od onog što je tebi bilo važno i potrebno samo zato da udovoljiš svima onima kojima to isto niti je bilo važno niti potrebno, niti su te voljeli, niti su te željeli niti su te prihvaćali upravo takvu kakva si. Koliko puta si svima oko sebe dala veću ulogu u svom životu, veću od svoje vlastite.

Da je trebalo biti drugačije bilo bi

I zbog svega toga si potrošila godine i godine pitajući se je li moglo biti drugačije. Da je trebalo biti drugačije bilo bi. Da si trebala postupiti drugačije, postupila bi. Da si trebala nešto napraviti, reći i promijeniti, napravila bi, rekla i promijenila. Ali sve je bilo baš onako kako je trebalo biti u tom trenutku, tom vremenu i s tim osobama koje su te tada okruživale i bile dio tvog života.

Pa što ako nisi savršena, ako ne izgledaš kao s reklame, ako se ne oblačiš po zadnjoj modi, ako ti je kosa jedan dan u neredu, ako izuješ štikle nasred ceste da bi obula ono u čemu ti je udobnije hodati. Pa što ako si koji puta učinila „krivo“, pa što ako se nisi dopala nekome, pa što ako nisi ispunila neka tuđa očekivanja, pa što ako si promijenila mišljenje, predomislila se, donijela drugu odluku. Pa što ako si se osramotila, ako su te ogovarali, ako si plakala, ako si molila, ako si ostavljena, ako si se rastala, ako si dobila otkaz, ako si pala, ako nisi uspjela, ako nije bilo onako kako si željela ili zamislila. Pa što ako?

Sve su to izazovi koje život stavi pred tebe, lekcije koje si morala naučiti i proći. I nitko, ali nitko ne zna za osobu koju vidi kraj sebe, što ona doista prolazi, sa čime se bori, sa čime se može ili ne može nositi, koje su joj mogućnosti u danim trenucima, ima li podršku, ima li uopće ikoga tko je tu za nju…vidimo samo ono što je izvana, a to većinom nije prava slika.

I zbog svega toga što je bilo, baš tako kako je, ti nisi više ista osoba koja si bila tada, i baš zbog svega toga si postala ono što si danas! I zato sada, dok ovo čitaš, promijeni u sebi ono što možeš mijenjati, prihvati ono što ne možeš i otpusti ono što ti više nije potrebno. I ne čekaj da to sve shvatiš sa 60, 70 ili više godina i žališ za onim propuštenim prilikama i mogućnostima jer se nisi usudila. Osjeti i osvijesti svaki trenutak u kojem si, jer je neponovljiv i ne možeš ga više vratiti. Ne podcjenjuj sebe i svoje mogućnosti, ne daj drugima u svom životu važnije uloge od svoje vlastite i uvijek slušaj ono što ti tvoje srce šapuće jer ono uvijek, za tebe, zna najbolje.

lakoca-zivljenja.hr
info@lakoca-zivljenja.hr

Foto: Charles EtoromaPete BellisBrooke Cagle, Alex Jones/Unsplash

Komentari

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. više informacija

Ova stranica koristi kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića.

Zatvori