Koliko puta ste htjeli reći “ne”, odbiti nešto što vam u tom trenutku nije odgovaralo, ali ste se bojali da ne povrijedite osobu kojoj bi to “ne” bilo upućeno ili jednostavno niste htjeli biti iznimka ili netko kog će osuditi zato jer nešto ne želi? Koliko puta ste umjesto “ne”, rekli “ne-ma problema”? Svaki puta kada bi nekome izgovorili “može”, “nema problema”, ili samo kratko “da”, dok je u vama sve bilo protiv i vrištilo na pobunu, tada ste rekli ne, ali sebi. I nakon toga ste se lupali po glavi i pitali se “zašto nikada ne mogu jednostavno reći ne ako nešto ne želim?”.
Jedna od važnijih lekcija u životu je naučiti reći “ne” jer uvijek imamo svoje izbore i svoje granice i nerijetko sami sebi stojimo na putu i sputavamo se o vlastite zamke i prepreke – o naša uvjerenja koja nas drže čvrsto stisnute i na temelju kojih odabiremo i donosimo svoje odluke. Glavni razlog povezan je sa stalnom potrebom da se svidimo svima kao i da svima udovoljimo. Mislimo ako smo uvijek na raspolaganju i spremni udovoljiti svakome da ćemo biti pouzdanije i bolje osobe, što je potpuno krivi način izgradnje vlastitog samopouzdanja i samopoštovanja, jer naši temelji ne trebaju počivati na mišljenjima drugih ljudi. Vrijeme je da na lijep način presječete čvor.
Neki od najjačih razloga zbog kojih nam je tako teško reći “ne” su krivnja, grižnja savjesti, omalovažavanje sebe, strah od napuštanja i autoritet. Uglavnom svi ovi razlozi potječu iz djetinjstva i načina na koji smo odgajani. Ako smo imali vrlo autoritativne roditelje kojima je bilo teško udovoljiti, u kasnijoj dobi se pokoravamo pred autoritetom i teško postavljamo granice i u privatnom i u poslovnom okruženju upravo iz razloga da ne bi bili napušteni ili snosili određene posljedice ukoliko izrazimo svoje mišljenje i stavove. Dok je kod odgoja uz roditelje koji su nametali krivnju i grižnju savjesti kroz emotivne ucjene, naučen obrazac ponašanja da trebamo udovoljiti svima na način da pristajemo na sve ne bi li zaslužili ljubav, pažnju i poštovanje. Mi kao odrasle osobe koje nisu dobile bilo koji oblik roditeljske ljubavi tuđu naklonost pokušavaju dobiti kroz različite podređene pozicije u koje se postavljaju ne bi li pridobili nekoga na svoju stranu.
Jedini način rješavanja ovakvih problema je zapitati se odakle zapravo potječu i koji su to događaji okidači za takvo ponašanje i nemogućnost slobodnog izražavanja vlastitih želja i potreba. Na taj način upoznajemo sebe i shvaćamo da su ti obrasci nametnuti i da ih u svakome trenutku možemo mijenjati. Postoje dakle lijepi načini na koje se možemo izboriti za sebe, a da pri tom ne moramo nikoga uvrijediti, povrijediti ili na bilo koji način umanjiti nečiju vrijednost. Trebamo biti čvrsti i odlučni u svojim stavovima i na pristojan način zauzeti se za sebe. Ljudi će nas svakako više cijeniti kada imamo stav nego kada samo kimamo glavom pa koliko god se to činilo da nije tako. Na taj način ostavljate dojam da ste puni razumijevanja no i da nećete odustati ili se predomisliti. Uvijek možete koristiti rečenice poput; “U ovom trenutku ne mogu, no mogu ti se javiti kasnije?”, “Ovog puta sam spriječen/a no mogu li učiniti nesto drugo? ” ili jednostavno “Malo ću razmisliti, pa ću se javiti!”. Kada koristimo izraze “spriječen/a sam” puno smo uvjerljiviji nego kada izgovaramo “ne mogu”. Ukoliko je netko uporan i zahtjeva objašnjenje, pokušajte sa “imam već isplanirano” ili ”ovog trenutka mi se ne uklapa u moj raspored”.
Ne lažite niti se ne izgovarajte, budite iskreni i direktni jer u suprotnom vas uvijek stigne nešto što ste prikrili. Ne krivite druge već preuzmite odgovornost za ono što činite kao i za ono što ne činite. Samopoštovanje nije sebičnost, već znači živjeti po vlastitoj kreaciji, zauzeti se za sebe, činiti izbore, a pri tom ne štetiti nikome i pomagati drugima, dok s druge strane sebičnost je očekivanje da netko drugi živi život onako kako mi mislimo da treba kroz kontrolu i stalno prigovaranje.
Zbog neprestanog pokušaja uklapanja pod svaku cijenu teško izgovaramo “ne” i zbog toga se često osjećamo prevareno ili čak iskorišteno i upravo iz tog razloga umjesto da se pitamo kako ćemo reći “ne” mogli bi se upitati i zašto reći “ne”. I to nije nimalo sebično, već je u redu izboriti se za sebe i odrediti prioritete. Ne moramo činiti stvari koje ne želimo, iz navike ili zato jer netko drugi misli da bi to bilo dobro, pristojno ili korisno. I to je sasvim u redu. Pri tom ne moramo biti grubi, bahati ili nepristojni već odabrati način ovisno o trenutku, situaciji i osobi s kojoj smo u konverzaciji. Sjetite se da svaki puta prije nego na nešto pristanete, imate izbor, i uvijek možete reći “ne” ako vam se nešto ne sviđa ili nešto ne želite, jer jedino u tom slučaju kažete “da” sebi i nečem puno boljem, a to je najvažnije.
lakoca-zivljenja.hr
